| ožura | f (sg. N ožura, G -e, A -u, I -om, -um, pl. N -e, G ožur, I -mi) lat. usura; lihva, lihvarstvo, zelenaštvo; usp. užura. H (s. v. ), B (s. v. ožura). On ne bogactvo ni tatbinu, ni čalariu, ni himbu ni ožurami bil spravil. Vram post A, 149. Sedma Božja zapoved vse krivce krati: ne cigani, ne vkani, krivo terštvo ostavi, ožurom ne živi. Kraj 473. Sedma zapoved: ožurom ne živi. Evang 218. |
| ožuraš | m (sg. N ožuraš, pl. I -i) lihvar, zelenaš; usp. krivotržec, ožurnik. B (s. v. ). Dostojno je mogu prede vsemi ožuraši za se zavjeti polag občinskoga precenenia. Perg 63. Spoznal je to ožuraš on. Nadaž 69. |
| ožurašica | f od m. ožuraš; lihvarica, zelenašica. B (s. v. ). |
| ožurašiti | impf. (prez. sg. 1. ožurašim) lihvariti, zelenašiti. B (s. v. ožurašim). |
| ožuraški | adj. (sg. A n. ožuraško) koji se odnosi na ožuraš; isto što ožurašni. On se od nikoga ne nagnuti dal, da bi negda vbogcem ruke odperl, ali ožuraško blago onem iz kotereh je ono po krivice izžulil, povernul. Nadaž 69. |
| ožurašni | adj. koji se odnosi na ožuraš; lihvarski, zelenaški; usp. krivokamatni, krivotržečki, ožuraški. B (s. v. ožurašni). |
| ožurnik | m (pl. N ožurniki) isto što ožuraš. Ožurniki, maškaraši, nagodbenjački mužikaši, nadribani, kuperaši, svaki mužu starku praši. Krl 124. |
| ožvaliti | |
| ožvaluvati | impf. (prez. sg. 1. ožvalujem) impf. od pf. ožvaliti; stavljati konju žvale. B (s. v. ožvalujem). |
| ožvenk | m (sg. G ožvenka) bot. smrdeće zelje,Ferula assa foetida. Proti maternici i madronu: ožvenka v žaganici derži i kada te prime, pi. Mikl izb 155. |
