| pikonosec | m etim. v. pik; onaj koji nosi koplje, kopljonoša, kopljanik. B (s. v. piko-nosec). |
| piksa | f (sg. L piksi) njem. (iz grč.)Büchse; limena kutija; usp. piksla. Po duhanskoj vudriv piksi frater veli: Ego dixi! Žmig buna 158. |
| piksla | f (pl. L piksleh) isto što piksa (i ista etim.). Seme naj se čuva … vu … plehnateh piksleh. Morv 27. |
| piktavenski | adj. (sg. G m. n. piktavenskoga, D f. -u) koji se odnosi na Pictavu (danas Poitou ), pokrajinu u Francuskoj. Žitek s. Hilaria biškupa piktavenskoga (tisk. pictavenskoga) iliti picierskoga. Gašp I, 231. |
| pil | m (sg. N pil, G -a, I -om, pl. N -i, G -ov) isto što piļ (i ista etim.). P (s. v. antiquarius 742, colossus 233, herma … pili ali kipi z dreva zdubeni ali z meda … srebra … kositra zkovani od persih gori z glavum samo 234, statua … pil … pila 240). Čujem nedaleko od mene pod onem velikem pilom ze vsum močjum kopati. Brez mat 18. fig. Prijatel za herbtom, prijatel po smerti, prijatel vu sili su tri jaki pili. Gaj vsak 17. |
| pila1 | f (sg. N pila, G -e, A -u, I pl. NA -e) oruđe s nazubljenim zupcima (oštricama)koje služi za rezanje, piljenje drva i sl. materijala; usp. piļa, žaga. H (s. v. pila, pila velika, pila špoļarska), B (s. v. caudicalis, conserratus, lima, runcina 3, serra, serrago … spona ili vuže pile s kojem se napińa; pila kum se pili … spona ili vuže na pile), J (s. v. runcina, serra), X (s. v. lima, seco … sera), P (s. v. lima 790, scobs 499, stridor serrae 401). Ežeaša (tisk. E∫aea∫a) profetu včinil je Manašeš pilum ali žagum prepiliti. Habd ad 159. Dedaluš … je i pilu, hoblin i ostala k te meštrije potrebna dugovańa zmislil. Škv hasn 283. [Kača] se je prijela pile misleča da bude pri ńoj kaj spravila. Krist bas 36. |
| pila2 | f (sg. N pila, G -e, A -u, I -um, pl. N -e) lat. pila. |
| pilar | m onaj koji pili pilom, pilar; usp. pilec1, pilitel, piļar, sagter. B (s. v. serrarius). Pilar, der Säger. W 27. |
| pilast | adj. koji je sličan pili, zubast. B (s. v. serratus). |
| pile | n (sg. N pile, G -ta, pl. NI piliči, A -e) isto što pišče. P (s. v. pullus 465). [Krištuš] nas … kakti kvočka piliče … vu nebo pozava. Mul šk 147. Piliči … die Hühner. W 13. Kumek s korpum i s piliči saki dan na našim vratima zvoni. Krl 25. |