| piļ | m (sg. N piļ, D -u, I -om, pl. N -i) lat. pila; stup; stilizirani stup, kip; usp. pil. B (s. v. stela 2. … piļ ali križ na križoputju pute razlučavajuči i kazajuči; razkrižje), J (s. v. fusile, palladium, palmaris, statua … zrezani ali zleani piļ … kip … za spomenek postavļeni stup), X (s. v. sto … statua). Svedoči [to] iz S. pisma piļ on ali štatua … vu snu viğena. Gašp IV, 114. [Merkuriušu se] na čast vuz putov jesu podigali piļi. Krist žit I, 330. |
| piļa | f (pl. N piļe, I -ami) isto što pila1. Ovde … bile su sekire, piļe, dleta. Rob II, 174. |
| piļar | m (pl. G piļarov) isto što pilar. Limitacia (tisk. limitatia) sledečeh napravlena je meštrov: … ciglarov, piļarov. Limit 25. |
| piļenica | f (pl. D piļenicam) isto što pilenica 1. Treba se je tersiti da se zvozi … drevo k piļenicam za bervna. Danica (1840) 33. |
| piļeńe | n gl. im. od piliti; isto što pileńe. Piļeńe i obdelavańe dervih, skupslagańe … vsa ova odhajala su nezgovorno berzo. Rob II, 210. |
| piļevina | f (sg. G piļevine, A -u, I -um) sitni otpadci od drveta ili metala pri piljenju, piljevina; usp. pilovina, pilvenica. Dobro je travnike pognojiti … z jelovum piļevinum i gipsom. St kol (1866) 133. |
| piļica | f (sg. A piļicu) dem. od piļa; isto što pilica1. Znal si je napraviti … piļicu iz oštre ribje kože. Rob II, 143. |
| piļiv | adj. (sg. N m. piļiv, n. -o, f. -a) koji se može piliti, piljiv. B (s. v. serrabilis; piļiv). |
| piļka | f (sg. N piļka, A -u, pl. N -e) isto što pilka. Mošt zraka imati mora, zato piļke odperte ostati moraju. Danica (1839) 26. |
| piļuh |