| piniti se | impf. refl. (prez. sg. 3. pini se; pridj. akt. sg. f. pinila se) isto što peniti se. Da se bude pinila kakti piva. Luič 92. |
| pinklec | m njem. Pinkel; dem. od nepotvrđenoga pinkl; svežnjić, zavežljajčić. Ja bum del pinklec na leğa, sekiru pod ruku … pa bum išel v Beč do gospona cara. Pern 33. |
| pinpinela | f (sg. N pinpinela, A -u) bot. isto što pimpinela (i ista etim.). J (s. v. herb. pinpinella).Vu vinu namoči … ruticu, pinpinelu. Horv kal-b (1814) 44. |
| pint | m (sg. NA pint, G -a, L -u, pl. N -i, G -ov, I -ov) njem. Pinte; mjera za količinu, obično pola litre, a može biti i litra; usp. pinta 1. H (s. v. ), B (s. v. decimodia, semodius, tertiarius; pint), J (s. v. gemellar), P (s. v. congius 690). Kupil sem dva pinta vina. Var mes 104. Školniku … vsaki hišnik … bude dužan čez leto dati jedan pint žita. VZA 1, 203. Diaku i preceptorom vsakomu pint vina [dal sam]. Starine 25, 25. Po dugem pogağańu naravna se Martin z tergovcem za dvadeset škud i tri pinta vina. Danica (1847) 129. |
| pinta | f (sg. N pinta, G -e, A -u, I -om, pl. G pint, A -e, I -i) etim. v. pint. |
| pintar | m (sg. N pintar, GA -a, D -u, pl. G -ov) etim. v. pint; onaj koji izrađuje bačve, bačvar; usp. lagvar, sudar, vožar. B (s. v. doliarius, tudiator, vascularius; pintar), J (s. v. doliarius, vietor), P (s. v. doliarius 768). [Petrica] našel si je … službu pri meštru pintaru. Lovr ker 10. |
| pintarica | f (sg. A pintaricu) etim. v. pint; f. od m. pintar; bačvarica, žena bačvara i obrtnica. Imamo … šoštaricu, pintaricu i tkalicu. Horv kal-a (1839) 52. |
| pintarija | f (sg. D pintarie) etim. v. pint; bačvarski obrt, bačvarija. Petrica Kermpuh vuči se šoštarie, za tem pintarie. Lovr ker 7. |
| pintarski | adj. (sg. N m. pintarski, pl. N m. -i) etim. v. pint; koji se odnosi na pintar; bačvarski. B (s. v. scalprum … dleto … rezalce … nož … pintarski … tišļarski nož … šoštarski nož, tudes … pintarski bat; nož 4, pintar, pobojec pintarski, železna mačka 3). Videl sem … kak su pintarski detiči svojemi batci se nagańali. Habd ad 869. |
| pinten | adj. (sg. N f. pintena, A m. -i, pl. A m. -e) koji se odnosi na pint i pinta; politren ili litren. Item jedna zdela i jedna pintena kanta. VZA 14, 113. Zločesta je šala, da kakti vol mora vu se vlevati velike žmuļe pintene skoro pehare vina. Habd ad 838. Deni kuhat v lonec pinteni z vodum nalejan. Mikl izb 120. |