| pirčac | m (sg. N pirčac, G -a) zool. isto što šišmiš. P (s. v. vespertilio 482). |
| pirejski | adj. koji se odnosi na Pirej, grad u Grčkoj; u svezi ~ varoš Pirej. Pirejski varoš [bude] u eleganci i dobrom vkusu svojih kuč nadvladal Atenu. Nov horv 148 a. |
| pirenejanski | adj. (sg. L m. pireneanskom) koji se odnosi na Pirineje, gorje u Španjolskoj, pirinejski; usp. pirenejenski, pirenski. Ńegova vu tom poslu zveğańa, vu gorńem pireneanskom kotaru včińena, z očitnemi svedočanstvi potverğena jesu. Tuč 6. |
| pirenejenski | adj. (pl. G f. pireneenskeh) isto što pirenejanski. Na kraju francuske zemļe vuz pireneenskeh gor … vu jednoj dolini leži andorska pukovščina. Danica (1842) 10. |
| pirenski | adj. (pl. L f. pirenskeh) isto što pirenejanski. [On] ńemu i drugu stran gorice Gosponove … na planinah pirenskeh preporuči. Gašp III, 583. |
| pirika | f (sg. N pirika, A -u) bot. pirika,Agropyrum repens. B (s. v. remora; pirika trava). Vu plahticam vašim božje dete spi, na piriku, terpuca ni vrag ne gledi. Krl 15. |
| pirka | f svadbeni dar, poklon (v. pir). usp. dar pirni s. v. pirni1. J (s. v. dos). |
| pirnanski | adj. (sg. A n. pirnansko) koji se (vjerojatno)odnosi na stari turski grad Pirnu. Brusianci podvarašje pirnansko najenkrat vse vužgali jesu. Prid kron 88. |
| pirni1 | adj. (sg. N m. pirni, pl. N m. -i). |
| pirni2 | adj. (sg. N m. pirni, n. -o, f. -a) koji se odnosi na pira. B (s. v. meļa 9, pirni, žetva), J (s. v. adoreus). |