Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

pitanje

n (sg. NA pitanje, D -u) gl. im. od pitati1.
1. isto što pitańe11. Na to isto pitanje odgovora nam daje sveti Jakob apoštol. Kraj 10.
2. isto što pitańe12. Pitanje od toga (naslov).Perg 6.
3. isto što pitańe13. Sud i pitanje slišali budu od Krištuša. Vram post A, 117 a.

pitańe1

n (sg. NA pitańe, G -a, DL -u, I -em, pl. N -a, G pitań, -ih, A -a, I -i) gl. im. od pitati1; pitanje; usp. pitanje.
1. rečenica kojom se što pita i na koju se očekuje odgovor. H (s. v. ), B (s. v.  interrogatio, quaesitio, sinuosus; odrešujem, pitańe), J (s. v.  erotema, interrogatio), X (s. v.  quaero … quaestio, rogo … interrogatio). Odgovorite [mi] na pitańe moje. Šim sl 6. Ako detca na ova gorńa pitańa dobro odgovarjaju, tak se mogu vučiti molitvice. Mul šk 26. Na ova pitańa vsaki sam si naj odgovori. Bedek 7.
2. ono o čemu se govori, čemu se traži rješenje, postavka, problem, tema; usp. predvzetje. B (s. v.  calcatus, categoria, thesis), J (s. v.   problema).  Privučaj se trapleńu zleh nagneń ar ti to več bude hasnilo nek znańe vnogeh teškeh pitań. Kempiš 172. [Juraj Draškovič] vnogo je pisal: … 3. pitańa od vere. Mikl izb 78.
3. ispitivanje; ispit. Hotevši pitańu svojemu konec včiniti teologuš … reče. Habd zerc 59. Ludoviku Burgundu … na školnom pitańu ili examenu … isti angel je povedal kaj, kak i gde odgovoriti mora. Gašp III, 687. Z pitańem je moči dalko zajti. Krist anh 170.
4. raspravljanje, prepiranje. B (s. v.  controversia … imati protiveńe ali pitańe z nekem od kakve stvari … protiveńe vu rečih, salebra … 2. oštroča … neredne … neprilične reči … zapletena i dvojna pitańa, quaero 5). Naj [oni] brže dokončaju ta pitańa. Cepel 139.
5. samostalno i u svezama mudro tajno ~, ~ šegavo vpleteno isto što ganka. B (s. v.  problema … zaganka … mudrosumńa … mudro tajno pitańe … mudro tajno govoreńe), J (s. v.  aenigma … zagańka … pitańe šegavo vpleteno … gonetka). Da bi ne bili orali vu telice moje, ne bili bi našli ni znali pitańe ili zagonku moju. Bel prop 70.
6. u svezama opsuğeno ~ prav. presuda. B (s. v.   arbitror);  pitańa znamenka / znameńe gram. pravopisni znak: upitnik. Pri pitańa znameńu (?) nadigne se malo glas. Čt kn 5; ~ zaglavno isto što ~ 2. B (s. v.   thesis).

pitańe2

n (sg. NA -e, L -u, I -em) gl. im. od pitati2; hranjenje; tovljenje; usp. preteleńe. H (s. v.  kotec za pitańe kur, pitańe), B (s. v.  alitura, sagina; kotec 2, pitańe), J (s. v.   saginatio),  P (s. v.  aves altiles 464, saginarium… mesto za ptičje pitańe ali preteleńe 899). [Marhu koju] kaniš prodati, deni na pitańe. St kol (1866) 133. fig. Ovo [je] kruh … angelski kojega nam je … Ježuš … ostavil na duš našeh … pitańe. Bel prop 68.

pitańenski

adj. (sg. D m. pitańenskomu) koji se odnosi na Pictaviu (danas Poitiers ), grad u Francuskoj. Sveti Martin … priloži se k Hilariušu svetomu, biškupu pitańenskomu. Vram post B, 112 a.

pitańiče

n dem. od pitańe1; isto što pitańe11. J (s. v.   quaestiuncula).

pitar

m (sg. N pitar, G -a) onaj koji hrani i uzgaja domaće životinje (v. pitati2 I); usp. pitak. P (s. v.  fartor 802). Včera nazvestiše sud: … maršečji pitar Nikola Zvoliński na jedno leto u žmehku vuzu. Nov horv 284 a.

pitati1

(se) pf. i impf. (inf. pitat, pitati, pitati se; sup. pitat; prez. sg. 1. pitam, 2. -aš, 3. -a, pl. 2. -ate, 3. -aju; imperf. pl. 3. pitahu; imp. sg. 2. pitaj, -j se, pl. 1. -jmo, 2. -jte; pridj. akt. sg. m. pital, pl. m. -i; pridj. pas. sg. NA m. pitan, -i, G m. -oga, pl. N m. -i; ptc. prez. sg. D m. pitajučemu, f. -oj, A f. -u; pril. prez. pitajuč, -či) usp. soditi.
I. 
1. obratiti se / obraćati se (komu), riječima tražeći odgovor, (pri)upitati / pitati, ; ispitivati; usp. popitati. H (s. v.   pitam),  B (s. v.  acceptilatio, interrogo; pitam, pitan), J (s. v.   interrogo).  Pitajte [je] … je li z rihtarjem imela kakovo doguvanje. VZA 13, 13. [Na sudu strašnomu] … buš pitan kako si … živel. Magd 36. Vnogi ļudi … nete spovedniku na ona odgovoriti koja on dužen je pitati. Mul navuk 44. Ja bi … ńih rad pital nekaj. Brez diog 99. I pitam sako: Kaj ste nam donesle, male, drage ftice? Gal 135.
2. tražiti tumačenje; potraživati; pitati, moliti. B (s. v.  consulo … tolnača prosim ali pitam, posco s naznakom da je dalm., quaero;   prosim s naznakom da je dalm. ), J (s. v.  rogito … kruto … drobno ali večkrat prosim … pitam), X (s. v.   quaero).  Pri … ļudeh grešnih [je] običaj pravde pitati. Vram post B, 213. Kuliko je moguče jednoga se spovednika stalno deržati … Od ńega navuka pitati ter ńega dobro razmeti. Mul zerc 72. Ovidijuša je dobro čitati, kod tega vraga vračtvo za vuloge pitati. Krl 26. fig. Sičań … napitak dobar pita. Vitez kal 11.
3. suditi. Zašto [Ježuš] nevernim Židovom … žitka svojega soditi i pitati beše dal. Vram post A, 78 a. Kakve se navči krivičnim pitati pravde i kakove svedoke deržati? Jurj 13. Gedeon shodi i pita sine izraelske. Vitez raf 8.
4. raspitivati se (o komu/čemu) usp. ~ pitati1 II. 2. Modri … serčeno zvedaju i pitaju za kraļa rojenoga. Vram post A, 32. Pitajte od staz stareh koji je put dobar i hodete po ńem. Bel prop 94. Ako bi vezda kojega za ńih pitali, bi prisegel da ih ne pozna. Brez diog 87.
5. mariti, brinuti se. [Pijanec] ne pita nikaj za naredbe poštenoga deržańa. Verh 226.
6. u svezama za tolnač / tolnača ~ tražiti savjet. B (s. v.   consulo).  K ńemu su negda dohajali tolnača pitat. Habd ad 471. [Ja] … mogel jesem … [ńega] za tolnač pitati. Lal vrač 3. Kuliki i vu osebiteh stvarih za tolnač nikoga ne pitaju? Verh 86; pitani den sudnji dan, posljednji sud; usp. skradni den s. v. skradni. Skazana budu teda … nečista dela na pitani den za kotera … ne človek pokoro činil. Vram post A, 25. O verni sluga Božji … ki na pitani den z … Krištušem sudil budeš … ļudi, budi mi … zagovornik. Kraj 155.
II. refl. ~ se
1. upućivati pitanje samome sebi. Ako hočeš razdelivańa račun napraviti …, pitaj se … kuliko puti razdelitela nahağaš vu pervem delnem broju. Šil 27.
2. isto što pitati1I. 4. [Oni] od stališa mojega betega dostojali su se pitati. Lal vrač 7.

pitati2

(se) impf. (inf. pitat, pitati, pitati se; prez. sg. 1. pitam, 2. -aš, -aš se, 3. -a, pl. 1. -amo se, 3. -aju; imperf. pl. 3. pitahu; imp. 2. pitaj; pridj. akt. sg. f. pitala, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. pitan, G m. -oga, A n. -o, pl. N f. -e).
I. hraniti; toviti; usp. rediti 6. b. H (s. v.   pitam),  B (s. v.  cibo, opimo, pingvefacio, sagina, turunda; pitam, pitan), J (s. v.  cibo, sagino), P (s. v.  animal altile 434, epulo 802, turundae 143), X (s. v.   nutrio).  Ja … onomadne beše gospodinom …, a sada … vrtaju me črvi, pitaju me z vońbom. Noč viğ 54. Kaj je vreden človek ki svoje telo … pita … a dušu … zapušča. Mul zerc 114. Boļe je vu zdeli nekaj zeleńa vu miru, nego pitan vol vu nemiru. Danica (1839) 2.
II. refl. ~ se hraniti se. Ni zahman da si tak tust … da se samem mesom pitaš. Brez diog 90. fig. Z ovim se mi pasemo, z ovim pitamo, ovoga blagujemo. Bel prop 50.

pitavec

m onaj koji što pita, traži, istražuje; usp. pitač. B (s. v.   quaestionarius),  J (s. v.   rogator).  Sad je pitavec v sramu ostal. Lovr ker 25.

piti

impf. (inf. pit, piti; sup. pit; prez. sg. 1. piem, pijem, 3. pie, pije, pl. 1. piemo, 2. pijete, 3. piu, piju, pijeju; imp. sg. 2. pi, pij, pl. 1. pimo, pijmo, 2. pite; pridj. akt. sg. m. pil, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. pit, n. -o, f. -a; pril. prez. piuč, -i, pijuč, -i).
1. 
a. unositi u usta tekućinu i gutati, piti. B (s. v.  abolitus, abstemius, astomi … ļuctvo ili puk indianski prez vust … samo žive z pridihavańem čez nos … a drugač nit je nit pije, bibo, coepulo, coepulor, imbibo, ingusto, vesica; na dušak, okolu peļam, popiam s uputom na piem), J (s. v.  amystis, bibo), P (s. v.  pithoegia … dnevi v koih su Gerki … i Rimńani … počińali novo vino piti … koje vreme je bilo okolo dneva jedenajstoga meseca sečna 71), X (s. v.   bibo).  Vu one teda hiže ostanete, jejduči i piuči. Vram post B, 98 a. Koji je telo moje i pije krv moju, vu mene prebiva i ja vu ńem. Bel prop 45. Da vinogradi preštimani jesu od ļudih, to vsaki zna koi rad vino pije. Gašp III, 197. Kokoš vodu pije, a na Boga gledi. Krist anh 172. Tu tolvaj jen morski je vino pil. Krl 26. fig. [Človeče, smerti] jad češ piti prez milošče. Magd 72. Koi po bedastem posleniku pošiļa reči, je kakti hromi na nogah i pije krivicu. Krist žit I, 329. Z leta vu leto … žule nam jedeš, piješ nam pota. Pav pop 3.
b. uživati alkoholna pića. B (s. v.  adpoto …jako pijem … dobro pijem … kruto pijem … prevnogo pijem, amphithetum … veliki pehar … nekoi preručni koršol ali kupa koja … odkud … kajti ž ńum piju gda jako hote piti, combibo, compoto, perpoto), J (s. v.  subbibo … nekuliko obilneje pijem … prinapijam se), P (s. v.  modimperator ... koi čast i oblast nad drugemi gosti ima napijati zdravice i pripišuje kuliko vsakomu i kada je piti 803), X (s. v.   poto).  Ki boļ more piti, ta je bolši junak. Noč viğ 46. [Dobro je] ne blazniti, ne kleti [i] ne piti. Mul pos 761. Ne daj kraļem vina … da ne pijeju i pozabiju na pravicu. Krist žit I, 345.
2. u svezama na lulu ~ tabak pušiti lulu. B (s. v.   tabacum);  paper pijuči papir za upijanje tinte, bugačica. B (s. v.   paper);  ~ bratinstvo / rodbinstvo isto što bratiti II. Sv. Januš evangelišta mala se od malarov kelih ali kupu vu rukah deržeči, kak da bi pil s Krištušem rodbinstvo ali bratinstvo. Švag I, 139.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU