Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

v. dija-.

adj. (sg. G f. đakovečke, A f. djakovečku) isto što dijakovarski. Biškup Štroco v tenji đakovečke geste … gladnog Muža hrani s »nafarbanom Toskanom«. Krl 125.

f (pl. N ğamie) tur. cami; džamija. Iz cirkvih Božjeh burdelnice, štale ali kotce napravļaju: ar su prazne prez vsakoga kinča, kakti štale ali turske ğamie. Mul pos 364.

f etim. v. gencija; isto što encijan. P (s. v.  gentiana … entcia … gentcia… ğančia 605).

adj. (sg. N m. ğanğav, f. -a) isto što čanğav; 1B (s. v. ), P (s. v.  color fulvus … ğanğava farba, kakova je dlake oroslanove, natemno riğa 909).

m (sg. N ğaput, G -a) mađ. gyapot; (vjerojatno)mladica. P (s. v.  cespes vivus 39).

m (sg. GA ğavla) isto što djavol (i ista etim.). Ti … oslobodi … Jonaša od morske ribe, kananeanske žene hčer od ğavla. Zrin tov 363. [Tolvaji] su … želi Advokata … pred Bogom … Markaja i Djavla. Krl 50.

adj. (sg. N m. ğeğeren 10, -rni 2, n. -rno, f. -rna, GA m. -rnoga, I n. -rnem, pl. -rni, f. -rne, D m. -rnem, A m. -rne, L m. -rneh; komp. N m. ğeğerneši, n. -eše Švag I, 51, -ejše Živinvrač 121, A m. -ešega) mađ. györgy.
1. svjež, poletan, živahan, zdrav; usp. ğiğeren. B (s. v.  agilis, alacer, prothymus, soboles;  ğeğeren), J (s. v.  alacer, hilaris, integer, mustus, vigesco, vividulus), P (s. v.  corpus integrum 84, integer 115). S. Mikula vzel je dete, blagoslovil … i … vnogo lepše, jederneše i ğeğerneše nego predi, živo dete je povernul matere. Švag I, 51. Meda … cukora … vina … kuhaj … dok se zgustne kakti med; ovoga … podverzi pčelam … po tom ğeğerne bivaju. St kol (1866) 156. Dok je vse veselo širom, i mi smo gjegjerni zmirom. Domj kraj 15.
2. srčan, junačan, odvažan. B (s. v. ), J (s. v.   generosus).  Zato zebere si jednoga glasovitoga kapitana i ğeğernoga serdca človeka. Gašp III, 238. Niti ne štimam da tak ğeğeren vitez … reč svoju ne bi deržal. Vukot gol 17.

adv. etim. v. ğeğeren.
1. poletno, živahno. B (s. v.  agiliter … vmetelno … ğeğerno … hitro … z berzem sim i tam obračańem … obartno, prothyme;  ğeğerno). Zapaze sluge svoje poglavniki domom dohajajuče ğeğerno gizdavo. Gašp I, 571.
2. srčano, junački, odvažno. B (s. v.  excitate, prognariter;  ğeğerno), J (s. v.   generose).  S. mučeniki vse ove pregone veselo i ğeğerno … podnašaju. Gašp III, 201. Zagledavši pako jeden veliki ogeń, kajti su dobro vsi bili oboružni, ğeğerno tam prez straha išli jesu. Zriń 31.

f (sg. NA ğeğernost, GL -i) etim. v. ğeğeren.
1. svježina, poletnost, živahnost; zdravlje. B (s. v.  alacritas, agilitas … vmetelnost … ğeğernost … berzoča … lëhkoča … hitrina … hitrost … sim i tam obračańe … obarnost … lehkoga tela gibańe, prothymia;  ğeğernost), J (s. v.   alacritas).  Samo iz plemenitoga finka pozabili se jesu štimajuči da za ńega vsaka kerletka dobra je … ali nije tak za obderžati ńega više let pri jakosti i ğeğernosti. Fink 6. Navadnu ğeğernost [koń] ne zgubi. Živinvrač 67.
2. srčanost, hrabrost. B (s. v.  domasterium, remitto, virtus;  ğeğernost). Od jakosti, od viteštva, ğeğernosti i kreposti kojega glasovitoga čina vsa ova dohajaju. Gašp III, 169. Ar sadašni svet za zbantuvanoga se vidi ako gdo ğeğernost ima bedarie svoje v kraj hititi. Lovr ad 13.