Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

čtrtina

f (sg. N čtertina, G -e, pl. N -e) isto što četrt 1. Vu pervoj strane toga Dekretoma budemo govorili … od dekline čtertine. Perg 11.

čtrtinadeste

num isto što četirinajsti. Čtertinadeste [je zrok] očivesti skvarjeni jeretniki koteri su se k krivomu navuku pridružili. Perg 23.

čtveroduplitno

adv. (četverostruko ). B (s. v.   diptychum).

čtvert

f (sg. I čtvertom) isto što četrt 1. Kńigar [je] … iz puške vdrapļen bil, a za čtvertom vure spustil je dušu. Nov horv 146 a.

čuba

f (sg. N čuba, GL -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G čub, I -ami).
1. 
a. usnica. H (s. v.  čuba doleńa, čuba goreńa), B (s. v.   rictus;  čuba gorńa), J (s. v.   labium).  Zubi mu se zmeğ čub kažu. Habd ad 1000. Nit se ga boje nit ļube, dapače još na ńega mrńe sve čube. Henr 202. Čube obesiti. Krist anh 141.
b. usta. Jen frater pavlinec, z čubum kak mlinec … je počel popevat kak sam hudi vrag. Krl 26. fig. Vu betegu nikaj nesem mogel prišparati, zato moram mošńe čubu zapreti. Škv hasn 337.
c. gubica (u životinje).P (s. v.  postomis 433). [Govedu] samo znutra čube krastave postaneju. Živinvrač 136.
2. u svezi telečja ~ bot. zijevalica,Antirhinum majus. Potrebno bi bilo da bi jim recept napisal jeden decoctum iz antirhino telečje čube. Škv hasn 65.
3. izr. čubami poštuvati (koga) lijepo govoriti (o kome).Ov človek mene čubami poštuje, a serdce ńegovo dalko je od mene. Kraj 181.

čubak

m (sg. N čubak, G -a, pl. A -e).
1. osoba podebelih usta ili usnica, čubonja; usp. čubavec. H (s. v.   čubast),  B (s. v.   labeo;   čubast), J (s. v.  chilo, cilo, labeo), P (s. v.  labes 116).
2. izr. čubake tržiti besposličiti, dosađivati se. Čubake (zijake) terži (prodava). Danica (1840) 102.

čubast

adj. (sg. N m. čubast, n. -o, f. -a) koji je podebljih usnica, čubast. H (s. v. ), B (s. v. ), J (s. v.   labiosus).  Narava niš ne pozna kak ļudi; bel ali čern, herğav ali čubast, šepav ali slep. Lovr ad 56.

čubavec

m isto što čubak 1. J (s. v.   chilo).

čubeti

impf. (inf. čubeti; prez. sg. 1. čubim, 2. -iš, pl. 1. -imo, 3. -e; pril. prez. čubeč) boraviti na jednom mjestu bez posla, dokoličiti; zijati, blejati. H (s. v.   čubim),  B (s. v.   čubim),  J (s. v.   hio).  Gdo je na te skrb nosil? Otec tvoj … vu svoja pisma čubeč, ha? Velikov 72. Nigdor niš ne dela, v topleh hižah čube. Mal vit 23.

čubica

f dem. od čuba 1. a. H (s. v. ), B (s. v.  imulus … dolńe čubice, labellum;  čubica), J (s. v.   labellum).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU