Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

pa1

konj. sastavni veznik koji povezuje rečenice ili rečenične dijelove; usp. pak2 2. [Cigan] priveže si na kolena oštre ostruge pa ga [końa] onda med rebra stišče. Brez diog 89.

pa2

part. riječca za pojačavanje.
1. pojačava značenje riječi ispred koje stoji: čak, štoviše. Za groš vina, za groš mesa, potle pojdeš pa v nebesa! Kal-a (1786) 39.
2. na početku upitne rečenice izriče nevjericu: zar? je li moguće? Pa kako bi ti, gursuze, dvi strani dobio, a ja jednu? Brez mat 26.

pac

m (sg. N pac, A -a) njem. dijal. pâz; rasol, salamura. Paca ovak napravi: vzemi pol octa, pol vode, osoli, deni glavu čerlenca, bažuličice, lorbora. Birl 87/87.

pacati

impf. (inf. pacati; prez. sg. 1. pacam, 3. -a, -a; imp. sg. 2. pacaj; pridj. pas. sg. A f. pacanu) etim. v. pac; močiti u salamuri, rasolu. J (s. v.   macero).  Pacati meso. Luič 115. Zadńi fertaļ od vidre pacaj čes noč. Birl 86. fig. Orsaški rihtar … Stubičance paca, na paragraflin guli. Krl 74.

pacijan

m (sg. N pacian) mađ. (iz lat.)pacan; zool. isto što facan. J (s. v.  phasianus … fazian … pacian).

pacijencija

f (sg. N paciencia, A -u) lat. patientia; strpljivost, strpljenje; usp. pacjencja. Pojdi, moja paciencia, moja terplivnost vu gospodski dvor. Šim prod 427. Doklam budem govoril, prosim za jednu malu terplivnoga poslušańa pacienciu. Švag I, 31.

pacjencja

f isto što pacijencija (i ista etim.). Pacjencja fraterski smok. Gaj posl s. v. pacjencja

packa

f (sg. N packa, D -e, A -u, I -um, pl. I -ami) mađ. (iz njem.)packa.
1. 
a. udarac šibom ili sličnim predmetom po dlanu. B (s. v.  subduco … vmikavam … spodmikavam … vmeknuti ruku packe). I on je bil dijačec … i vnogu packu z lenirom po ščepcih dobil. Štrok 36.
b. šiba, prutić. B (s. v.  ferula, habena 2; bijeńe 3, packa), J (s. v.   ferula).  Ferula … packa. Syl 2, 422.
2. mrlja. Moreju si misliti da je bila na plafongu velika packa. Štrok 37.

packańe

n etim. v. packa; gl. im. od packati; udaranje šibom po dlanu. B (s. v.  bijeńe 3).

packati

impf. (prez. sg. 1. packam) etim. v. packa; udarati, tući šibom po dlanu. B (s. v.  percido 3;  packam).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU