pa1 | konj. sastavni veznik koji povezuje rečenice ili rečenične dijelove; usp. pak2 2. [Cigan] priveže si na kolena oštre ostruge pa ga [końa] onda med rebra stišče. Brez diog 89. |
pa2 | part. riječca za pojačavanje. |
pac | m (sg. N pac, A -a) njem. dijal. pâz; rasol, salamura. Paca ovak napravi: vzemi pol octa, pol vode, osoli, deni glavu čerlenca, bažuličice, lorbora. Birl 87/87. |
pacati | impf. (inf. pacati; prez. sg. 1. pacam, 3. -a, -a; imp. sg. 2. pacaj; pridj. pas. sg. A f. pacanu) etim. v. pac; močiti u salamuri, rasolu. J (s. v. macero). Pacati meso. Luič 115. Zadńi fertaļ od vidre pacaj čes noč. Birl 86. fig. Orsaški rihtar … Stubičance paca, na paragraflin guli. Krl 74. |
pacijan | m (sg. N pacian) mađ. (iz lat.)pacan; zool. isto što facan. J (s. v. phasianus … fazian … pacian). |
pacijencija | f (sg. N paciencia, A -u) lat. patientia; strpljivost, strpljenje; usp. pacjencja. Pojdi, moja paciencia, moja terplivnost vu gospodski dvor. Šim prod 427. Doklam budem govoril, prosim za jednu malu terplivnoga poslušańa pacienciu. Švag I, 31. |
pacjencja | f isto što pacijencija (i ista etim.). Pacjencja fraterski smok. Gaj posl s. v. pacjencja |
packa | f (sg. N packa, D -e, A -u, I -um, pl. I -ami) mađ. (iz njem.)packa. |
packańe | n etim. v. packa; gl. im. od packati; udaranje šibom po dlanu. B (s. v. bijeńe 3). |
packati | impf. (prez. sg. 1. packam) etim. v. packa; udarati, tući šibom po dlanu. B (s. v. percido 3; packam). |