raba | f (sg. N raba, A -u). |
rabar | m (sg. A rabara) njem. Rauber; nasilnik, tlačitelj. Onda buju čist bez straha tog rabara Ferka Taha sad pred sebe valda zvali i kaštigu nemu dali! Žmig buna 20. |
rabarbar | m (sg. G rabarbara) lat. rhabarbarum; bot. u svezi rabarbara koren rabarbara, korijen rabarbare; usp. rebarbara. B (s. v. lapathon 3. … rabarbara koren). |
rabarski | adj. (pl. N m. rabarski) koji se odnosi na rabar; nasilnički, tlačiteljski. To rabarski jesu čini, tak ne dela baron fini! Žmig buna 88. |
rabati | impf. (prez. sg. 2. rabaš) etim. v. rabar; orobljivati; pljačkati. fig. Videl župnik ne bu mira z žepa zvadi pet talira. Da ih Kati: Na cafuta kad me rabaš nasred puta! Žmig buna 77. |
rabenski | adj. (sg. G f. rabbenske, pl. N f. -e) koji se odnosi na potok Rabbi u Tirolu. Govoril budem od kisele vode rabbenske. Lal vod 73. [Takve vode] jesu pejenske, rabbenske i vu pomenkańu oveh Rogatške. Lal vod 65. |
rabica | f dem. od raba 1; isto što deklica 1. b. B (s. v. ancillula … deklica … službeničica … rabica). |
rabin | m (sg. DL rabinu, pl. N -i, A -e, L -eh) lat. rabbi; usp. rabiner. |
rabiner | m isto što rabin 1 (i ista etim.). Aron Stesel kakti rabiner ovdešńih Židov ovdi na daļe ostati more. VZA 10, 132. |
rabiti | impf. (inf. rabiti; prez. sg. 1. rabim, 3. -i, pl. 3. -e; pridj. akt. sg. m. rabil). |