Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

čvrčańe

n (sg. N čverčańe, čvarčańe P s. v. stridor patellae 401)gl. im. od čvrčati.
1. isto što čvrguleńe. B (s. v.   stridor).
2. cvrčanje (pri pečenju ili prženju).B (s. v.   nidor),  P (s. v.  stridor patellae 401).
3. fig. brbljanje. J (s. v.   garrulitas).

čvrčati

impf. (inf. čverčati; sup. čverčat; prez. sg. 1. čverčim, 3. -i, pl. 3. -e, čvrčido Kov tisk 43; ptc. prez. sg. N m. čverčeči) onom. postanja.
1. isto što čvrguliti. B (s. v.  ala … ako čverčka … čerčka ali kresa od nature kričečega perutjum se takneš tem boļe čverči, argutor, cicada, fritinnio, pipilo, pisito, strideo;  čverčim), J (s. v.  constrepo … skup šumim … praščim … raštam… skup čverčim, gryllo, pisito, zinzibulo). Kada vloven je [jesenec] grize ter jako čverči. Fink 12. Vrabec glasno čverčat pričeše. Rak duh 12. Tožno [tice] letido, čvrčido čez zrak. Kov tisk 43.
2. isto što cvrčati 2. V bertiju su zašli gdi riba čverči, v ponjave moruna se v olju kadi. Krl 26.
3. škripati. B (s. v.   stridens).

čvrček

m (sg. N čverček, čvrček Kov tisk 25, G čverčka) zool. cvrčak, šturak,Cicada; usp. cikada, čvrček, čmrček, črček. H (s. v. ), B (s. v.  ala … ako čverčka … čerčka ali kresa od nature kričečega perutjum se takneš tem boļe čverči, argutor, cicada), J (s. v.   gryllus).  Ńeja duša ko čvrč'k popeva. Kov tisk 25.

čvrgetati

impf. (prez. sg. 1. čvergečem) isto što čvrguliti. J (s. v.   fritinnio).

čvrglati

impf. (pril. prez. čverglajuč) isto što čvrguliti. Lepo vreme [nazvešča] … škerlec ako se čverglajuč visoko vu zrak podiže. Rož kal 105.

čvrgoliti

impf. (prez. sg. 3. čvrgoli) isto što čvrguliti. Lastavica pod oblokom rano čvrgoli. Popevke 208.

čvrguleńe

n (sg. NA čverguleńe, I -em) gl. im. od čvrguliti; cvrkutanje, žvrgoljenje; usp. cvrkutańe, črčańe, črgetańe, cvrčańe, čvrčańe 1, čimboreńe, čvrgutańe. Vugodno ptičic čverguleńe pridoverglo je slavu svoju ovoj pobožnosti. Lovr zap 101. Ptičice ponavļaju svoje čverguleńe i marha ruči od veseļa. Krizm raj 37.

čvrguliti

impf. (prez. sg. 1. čvergulim, 3. -i, pl. -e; pril. prez. čverguleč, -i) onom. cvrkutati, žvrgoljiti; usp. cvrčati 1, čimboriti, čvrčati 1, čvrgetati, čvrglati, čvrgoliti, čvrkutati. B (s. v.   zinzibulo),  J (s. v.   pipilo).  Ako ptice zemeļske okol vode čvergule, dežğa bude. Danica (1834) 2. Lastovica pred oblokom rano čverguli. Mikl izb A 3.

čvrgutańe

n (sg. čvergutańe) gl. im. od nepotvrđenoga čvrgutati; onom. isto što čvrguleńe. P (s. v.  parritus 398).

čvrkutati

impf. (pridj. akt. pl. m. čverkutali) isto što čvrguliti. Ta vi ste mnogo morali sveršiti, rekne lastavica k vrabcu, jerbo ste dugo čverkutali. Dan 177.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU