| čarapar | m (pl. A čarapare i tisk. greškom čalapare Kal-b 1809, 36)čovjek koji nosi ili izrađuje čarape;pej. i iron. Mislim delat kalendare za Horvate, čarapare. Kal-b (1806) 35. |
| čaratan | m (pl. N čaratani) isto što coprnik. Vane [su] psi i čarovniki, coperniki ili čaratani. Bel prop 102. |
| čarati | |
| čaravec | m (sg. N čaravec, pl. N -vci, A -vce) isto što coprnik. B (s. v. incantator), J (s. v. incantator). Videći od Boga odtergńen čaravec da se gospon suprot te skušńe još jače bori, moli mu se pak da se vnogo ne suprotivi. Nadaž 63. Večkrat videli budete … čaravce, koji čudnovita dugovańa delali budeju. Rob I, 76. Coperniki, čaravci i šatravci na lomaču obsuğevani jesu. Mikl izb 63. |
| čaravka | f (sg. G čaravke) isto što coprnica 1. B (s. v. incantator), P (s. v. lamia 299). |
| čardačec | m dem. od čardak. J (s. v. praestega … nadkritnik … mesto pokrito za pomenek … čerdačec). |
| čardačic | m dem. od čardak 1. B (s. v. menianum… čardačic … gančec z hiže k vulice zpeļan … gledališče hižno). |
| čardački | adj. koji se odnosi na čardak 1; čardački. B (s. v. pergulanus). |
| čardak | m tur. çardak. |
| čarlen | adj. v. črlen. |