Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

m tur. al-at; konj riđe boje. H (s. v. ).

m tur. alat; sprava, oruđe. B (s. v.  s uputom na orudje).

adj. etim. v. alat¹; koji je riđe boje; usp. alat¹. H (s. v.   alat),  B (s. v. ).

f (sg. N alba, A -u) lat. alba.
1. vrsta bijele kapice, poculica. B (s. v.   capillare;   alba s uputom na počulica). Svoju albu … dela bi na glavu. Danica (1836) 101.
2. duga bijela svečenićka haljina; usp. bela rubača s. v. rubača. Alba iliti bela rubača [znamenuje] opravu od Herodeša danu, ali čistoču tela i duše. Mul pos 943.

m pl. pripadnici albanskog naroda, Albanci; usp. Albanezi, Arbanas, Arnauti. Albanci ili Arnauti … jesu se … vu Bazilikati vuz morje naselili. Danica (1842) 34.

adj. (sg. I m. albanenskem) koji se odnosi na Albano (v. albanski¹ 2.). Vučini ga [Gregur] Svete matere cirkve kardinalom i biškupom albanenskem. Gašp III, 118.

m pl. (D Albanezom) isto što Albanci. Nit' se čudim Albanezom al Bošńakom … kajti turska sila vse ove nadvlada. Kund reč 4.

m pl. stanovnici Albana; usp. albanenski. Rimļani i Albani … su pogodbu hoteli vučiniti. Bel prop 100.

adj. (sg. G m. albanskoga, A n. -o).
1. isto što albanenski. Skup zezval [je] ostale … poglavare na svoje albansko imanje. Danica (1843) 31.
2. u svezi ~ grad Albano, mjesto uz istoimeno jezero u Italiji južno od Rima. Z albanskoga grada visokoga glediš vode dela na bregeh čudnoga. Jurj 163.

adj. (sg. N m. albanski, I m. -em, pl. L m. -eh) koji se odnosi na Albaniju; usp. arbanaski. Ovo pleme je bilo v rodu z … kraļem albanskim i velikim vojvodum epirskem. Danica (1842) 47.