| amalecitanski | adj. (sg. G m. amalecitanskoga, pl. G m. amalecitanskeh) amalečanski; usp. Amaleciti. Posluhni, o nemarni grešnik, amalecitanskoga kraļa Agaga. Habd ad 1157. Dopustil bil bi [Bog] Šaulu kraļu vsakoteroga iz pokoleńa amalecitanskoga … vumoriti. Matak I, 55. |
| amalecite | (i Amalecite)m pl. |
| Amaleciti | m pl. (D Amalecitom) pripadnici nomadskoga plemena koji su prema Bibliji živjeli u jugozapadnoj Palestini, Amalečani; usp. Amalecitanci, Amalecite s. v. amalecite 1. Jesu [se Izraelci] suprostavili svojem … nepriatelom … Amalecitom. St kol (1866) 201. |
| amant | m (pl. G amantov) fr. amant; ljubavnik; preljubnik. Kuliko je na svetu … nečisteh amantov, ļubitelov i ļubitelic, koi i koje z … nečistemi kušci zdali jesu Ježuša. Švag kvadr 32. |
| amarakuš | m lat. amaracus; bot. jelenska trava,Origanum dictamnus. Vnogo cvetja bude (u nebu). Mene amarakuš onde … bude i akantuš. Jurj 46. |
| amarant | m (sg. N amarant, pl. A -e) lat. amarantus. |
| amaraš | adj. lat. amarus; gorak. Tej citron je amaraš. Krl 99. |
| amarela | f (sg. G amarele) njem. Marille; bot. marelica, kajsija,Prunus armeniaca. B (s. v. baracocca). |
| amazon | f grč. amazós. |
| Amazoni | m pl. etim. v. amazon; grč. mit. pripadnici matrijarhatskog plemena u Maloj Aziji. Jafet … i Mošu takajše rodi, od koteroga zvani behu Amazoni i Moškovite. Vram kron 4. |