| adamantov | adj. (sg. G f. adamantove) koji se odnosi na adamant; isto što gemantov. Iz jedne Marie zidu vnoge Margarite adamantove nature, da se ne mogu zmekčiti nego z kervjum agńeca. Šim sl 23. |
| adamaš | m (sg. N adamaš, G -a) etim. v. adamant; isto što gemant. Adamaš takove je jakosti da kada se pritisne k magnešu kamenu, čini da magneš mora železo odpustiti. Šim sl 37. Vidiš, slatki Ježuš, kak sem tverdokoren, kak tverdi adamaš, beli živec kamen. Citara 186. |
| adanenski | adj. (sg. G f. adanenske) koji se odnosi na Adanu, grad u Turskoj. Ovo spoznal jesem, govori Theophilus adanenske cirkve šikutor. Gašp III, 763. |
| adar | m hebr. adar; dvanaesti mjesec crkvene godine kod Židova. Vsi sudci orsački ordere su prijeli da trinajsti dan meseca dvanajstoga, zvanoga adar, vse zmed židovskoga ļudstva … nemiloserdno vumore i skončaju. Gašp III, 349. |
| adept | m (pl. I adepti) lat. adeptus; vatreni sljedbenik, pristaša neke sekte ili neke ideje. Belzebub s peklenimi biškupi, adepti. Krl 28. |
| adet | m tur. âdet; običaj, navika. B (s. v. s uputom na navada). |
| adjunkt | m (sg. D adjunktu) lat. adjungere; pomoćni činovnik, vježbenik. Ńih … veličanstvo dostojali su spražńenu službu navučiteļa zvezdoznanstva i ravniteļa budimske zvezdarnice … dosadašńemu adjunktu pri … vsevučilišnoj zvezdarnici v Beču … podeliti. Nov horv 109 a. |
| adjutant | m (sg. N adjutant, A -a) lat. adjuvare. |
| adjutor | m lat. adjutor; isto što pomočnik 1. [Krištuš] vam … bude adjutor, pomočnik. Švag kvadr 41. |
| administr- | v. adminištr-. |
