| Arap | |
| Arapin | m (sg. N Arapin, L -u, pl. N -i) isto što Arab. Šem, sin Noev, rodi Arfaksada, od koteroga su Arapini i Kaldei. Vram kron 4. Nie vere v Ciganinu, nit lepote v Arapinu. Vitez zor (1698) 6. Šem … rodi Arfaxada, od koteroga su Arapini. Vitez raf 2. |
| arapski | adj. (sg. N n. arabsko, A m. -i, L n. -om, f. -oj, pl. N m. -i, n. -a, f. -e, A f. -e). |
| arbalistar | m (pl. N arbalistari) lat. arcuballista; strijelac. Arbalistari, kanoniri, s lajbeci plehnatmi … brusiju balte, mesarske, velke. Krl 58. |
| Arbanas | m (sg. N Arbanas, pl. N -i) Albanac; usp. Albanci, Arbanasin. B (s. v. Albanensis; Arbanas). Arbanasi na vernost cesarovu privergli su se. Vitez raf 216. |
| Arbanasin | m isto što Arbanas. B (s. v. Albanensis s naznakom da je dalm.; Arbanas). |
| arbanaski | adj. (sg. N f. arbanaska, G m. -oga, D m. -omu). |
| arbenski | adj. (sg. G m. arbenskoga) lat. Arba »Rab«; rapski. Od biškupa arbenskoga mašniki jesu odreğeni. Gašp III, 305. |
| arbiter | m (sg. A arbitra) lat. arbiter; izabrani sudac, arbitar. Ov redovnik … postavļen [je] za arbitra jednoga bogatca i jednoga siromaha da bi je poravnal prez druge pravde. Zagr I, 582. |
| arbol | m (sg. D arbolu) etim. v. arbor; isto što jambor. B (s. v. anquina … konop ili vuže ono na brodeh i ladjah kojem se antena t. j. lantena ili štanga na koje jadro stoi k arbolu privežuje). |