Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

areštuvati

(možda se može čitati i arestuvati)pf. i impf. (inf. areštuvati; prez. sg. 1. areštujem; pridj. akt. pl. m. areštuvali; pridj. pas. sg. m. areštuvan) tal. arrestare.
1. zadržati, zaustaviti. H (s. v.  areštujem, areštuvan), B (s. v.  areštujem, areštuvan), J (s. v.   detineo).
2. zatvoriti, zatvarati, (u)hapsiti. Grofa Capris, kraļevske kamere glavara, i ńegvoga adjutanta Cervini areštuvali jesu. Prid kron 12. Ja sem areštuvan, moram v štab iti. Vit sin 15 b.

arfa

f (sg. A arfu, I -om, pl. A -e) njem. Harfe. muz.
1. muzički instrument, harfa; usp. harfa, harpa. B (s. v.  psallo, psalterium;  arfa). Pisnik, kraļ židovski, svojom arfom zdiše. Zrinski 286. David … načinil je vsakojačku spravu za igrańe, popisal je žoltare i … popevati odredil i sam… vu arfu igrajuči. Kempiš 223. Potom opet koruńeni poprijeli su svoje zlate prigudnice, arfe najmre, vsigdar složene i kruto svetle … [i] počeli su svoje svete pesme visokem glasa zigravańem. Krizm raj 53.
2. u svezi ~ desetostruna vrsta harfe, psaltir. B (s. v.   nabla).

Argaidi

m pl. (G Argaidov) (možda)pripadnici plemena u Arkadiji. Drugi štimaju, pokehdob se Zagreb po nemški zove Agram, da ovo ime je ńemu ostalo od Agrae, sodje puka slavenskoga Argaidov, koji leto po Krištuševem naroğeńu 740 jesu vu oveh krajih stanuvali. Danica (1850) 112.

argan

m mlet. (iz lat.)argano; isto što čiga. B (s. v.  s uputom na čiga).

argatin

m grč. ergátēs; nosač; usp. nosec1. B (s. v.   bajulator  s naznakom da je dalm.; argatin s uputom na baštah).

argionski

adj. koji se odnosi na Argos, grad u Grčkoj. B (s. v.   Danaus).

Argirci

m pl. (G Argircev) isto što Algerinci. Mi … vu ruke Argircev došli jesmo. Nazlob 22 a.

Argivi

m pl. (G Argivov, A -e) lat. Argivi stanovnici Argosa, grada u Grčkoj. Dojde se kraļestvo Argivov vu najposledńem kraļu Akrižiu. Vitez raf 8. Stanoviti … kraļ imenom Kadmuš iz Boecie od Argivov stiran z vnogemi svojemi vu ove kraje je došel. Mikl izb 15.

argument

m (pl. A argumente) isto što argumentum (i ista etim.); fig. (o novcu).A kaj je briga te vušlive levente … kaj prodali bi boga … za srebrene, brenčeče argumente. Krl 128.

argumenterati

impf. lat. argumentari; dokazivati, obrazlagati. Sad naj jošče gdo reče da i gospoda iglobodci argumenterati ne znaju. Danica (1841) 4.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU