Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

argumentom

m (pl. I argumentomi) isto što argumentum (i ista etim.). Sveta Katalena devica, vnogimi zroki i argumentomi modrimi S. pisma globokoga i navukom svedočiti i kazati poče da je [Bog] jeden. Vram post B, 117 a.

argumentum

m lat. argumentum; dokaz, argument; usp. argument, argumentom. Plač teh takoveh bude mene služil za jeden jak argumentum ńih na sudu Božiem tužiti. Zagr I, 139.

arhajngel

m isto što arkangel (i ista etim.). Arhajngel Gabrejel … s polpintenim žmulom se stal. Krl 44.

arhajngelski

adj. (sg. G f. arhajngelske) etim. v. arkangel; isto što arkangelski. Ovo je arhajngelske zdravice verzuš. Krl 45.

arhiduks

m v. arkiduks.

arhivum

m v. arkivum.

arija

f tal. aria; napjev, melodija, pjesma. Koji … leto 1827. jesu bili vu zagrebečkem seminišču, ńim jedna i druga aria poleg … napitnice jesu složene. Danica (1843) 4.

arijan

m (sg. N arian, G -a, D -u, pl. N -i, G -ov, D -om) srlat. arianus; pristaša arijanizma, arijanac; usp. arijanec, arijanuš. Sveti Miklouš … eretniku nekomu arianu, iz zažgane vere naše katoličanske ļubavi, zaradi neke blaznosti, plusku omaknu. Habd zerc 521. Šaturuš [je] od arianov krivovercov vlovlen. Mul pos 720. Vsi bludnoverci, ariani, nestoriani i ostali vsigdar govorili jesu da vu Krištuša veruju. Verh 575.

arijanec

m (pl. N arianci) isto što arijan (i ista etim.). Arianci … i drugi bludnoverci … bili su veliki ļudi i mudre glave. Verh 554.

arijanski

adj. (sg. G n. arianskoga, f. -e, A f. -u, L f. -e) etim. v. arijan; arijanski. Ravno ono vreme [ti si] priel ariansku veru, koja krivo veruje od Duha svetoga. Šim prod 27. Glas ov prijemši, otec Leovigilduš arian sina na bludnost ariansku nazad vabiti … ne prestajal. Gašp II, 282. Levigild … je imal … dva sine … i obadva je odranil vu bludnosti arianske krive vere. Krist žit I, 99.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU