| Armenijanec | m (sg. N Armenianec, pl. N -nci, G -ncev, D -ncom, A -nce) Armenac. Armenianci svedočiju da je Judaš takaj pri ńih prodekuval. Krist ap 26. |
| armenijanski | adj. (sg. G m. armenianskoga, f. -e, A m. -i, L f. -i, pl. G m. -eh). |
| armenski | adj. (sg. N f. armenska, D n. -omu, I m. -em, pl. N m. -i). |
| armičar | m mađ. harminc »trideset«; mitničar, carinar koji je ubirao carinu od trideset krajcara. Armičar, der Dreissiger. W 24. |
| armonijanec | m (pl. N armonianci) pripadnik sekte što ju je osnovao teolog Arminius, arminijanac. Zmed kerščenikov … se i pak više odborov nahağa, kakti su armonianci, monofizite, nestorianci, lutikianci itd. Danica (1842) 35. |
| Arnauti | m (pl. N Arnauti, G -ov) tur. arnavud; isto što Albanci. Tri tisuč Arnautov za timi varvihu, Čirkas, Karamatov tulikaj broihu. Zrinski 193. Albanci ili Arnauti, kojeh vu Neapolitanskom je do 130.000, jesu se … vu Bazilikati vuz morje naselili. Danica (1842) 34. |
| arnautka | f (pl. N arnautke) etim. v. Arnauti; arnautska puška kratkocjevka. Arnautke, kufernjače beglučkinje, harcuvanke … zežgal se je lagum na bednjanske flanke, letiju lobanje kak šindrove planke, javkale buju cure stubičanke. Krl 64. |
| arnika | f (sg. G arnike) (vjerojatno)prema grč. ptárein »kihati«; bot. brđanka,Arnica montana. Za ovemi pak knigami slediu [knige] gospona Henrika Collin, de Camphora, od kafre, de Floribus arnicae, od cvetja arnike trave. Lal vrač 4. Za kervipuštjańem vzeme se arnike trave (Herba arnicae). Živinvrač 122. |
| arogancija | f (sg. A arogantiu) lat. arrogantia; drskost, nadutost, oholost. Oholia i naduvańe. Ku diaki aroganciu (tisk. arogantiu), ja slovenski oholiu zovem. Habd ad 336. |
| aromatički | adj. (sg. G m. aromatičkoga) lat. aromaticus; mirisan, miomirisan. Vmazańe špirituša aromatičkoga z opiumom vu serce [dobro čini]. Nar besn 58. |