| aštronomuš | (možda se može čitati i astronomus)m isto što aštronom (i ista etim.). Ptolomeuš aštronomuš i Galenuš z Bergama … su bili. Vram kron 21. Albucmazar, veliki aštronomuš … svedočanstvo velike vrednosti [je] dal Device Marie. Habd zerc 581. |
| Ašturi | (možda se može čitati i Asturi)m pl. (D Ašturem) stanovnici Asturije, pokrajine u Španjolskoj. U špańolskom orsaze proti Kantabrom i Ašturem [Avguštuš] vojuvanje včini i Špańole pod se podegne. Vram kron 17. |
| ašturijanski | (možda se može čitati i asturijanski)adj. (pl. A m. ašturianske) koji se odnosi na Asturiju; usp. Ašturi. Pelagiuš kraļ z jezero vitezi samo na brege ašturianske pobegne. Gašp IV, 316. |
| ata | m u djetinjem govoru ‛tata’; u svezi stari ~ djed; starac. Čul si kaj je stari ata zajdnu vina čašu zel, došel pred nebeska vrata, svoju zajdnu pesem pel. Vidr jel 46. |
| atej | m (pl. N atei) grč. átheos; bezbožnik, ateist. Kak se zovu oni ki boga ne veruju? Zovu se atei, prez boga, iliti neverniki. Mul pos 72. |
| Atenci | m pl. (D Atencem) stanovnici Atene, Atenjani; usp. Atenijanec. Salon Atencem dal je zakon. Vitez raf 15. |
| Atenijanec | m (sg. N Atenianec, pl. N -nci, G -ncev 3, -ncov Krist ap 9, A -nce) stanovnik Atene, Atenjanin. Čtejem od Ateniancev kak su oni … napravļali igre. Šim prod 453. Atenianci … govore: kaj je med zvezdami sunce … to je med ļudmi ńihov redovnik. Mul pos 1211. Pitali su Atenianci Apolona kaj bi včiniti potrebno da se občinsko varaša i orsaga ńihovoga dobro vu blaženi red postavi. Verh 689. |
| atenijanski1 | adj. (sg. N m. atenianski, n. -o, f. -a, G m. -oga, A m. -i, L m. -om). |
| atenijanski2 | adv. atenski. J (s. v. attice). |
| atenski | adj. (sg. N m. atenski, n. -o, A m. -i, L n. -omu, pl. G m. -ih) isto što atenijanski11. B (s. v. arculus, astu). Skril [se] je od modrih i razumnih gerčkih filozofušev atenskih. Vram post B, 31 a. Cecrops je bil pervi kraļ atenski. Vitez raf 6. |