| agatkamen | m isto što akat (i ista etim.). Agstein, agatkamen. Nem jez 60. |
| agent | m (sg. N agent, G -a, D -u) lat. agere. |
| agnacija | f (sg. G agnacie) lat. agnatio; srodstvo po ocu. Ime agnacie nie naturalsko ime, nego je listor to poleg purgarskoga običaja, našesto z purgarske pravde, na razlučenje naturalskoga roda, da bi se potom sinovļe i kčerino razlučenje razdelilo. Perg 102. |
| Agnanci | m pl. (G Agnancev) pripadnici nekog azijskog plemena. Herceg georgianski … pomoč imajuči od Agnancev, peržianskeh nepriatelov, z velikem šeregom … je vlezel vu Peržiu. Prid kron 42. |
| agnatuš | m (pl. N agnatuši) lat. agnatus; rođak po očevoj strani. Koteri su agnatuši, ti su isti i kognatuši. Perg 103. |
| agnec | m (sg. NV agnec, G -a, D -u, A -a, agnecja Škv hasn 5, pl. N agneci, G -ov). |
| agnecev | |
| agnecov | |
| agnus | m v. agnuš. |
| agnuš | (možda se može čitati i agnus)m (sg. A agnuš, pl. A -e) lat. agnus; privjesak s likom janjeta kao simbolom Krista. Nosili su [poglavniki] spodobne agnuše na vratu. Šim sl 87. Dobro [je] sredstvo nositi pri sebe križiče [i] agnuše. VZA 5, 1. |