Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

blagva

f bot.
1. naziv za neke vrste gljiva:
a. vrganj,Boletus edulis,
b. rujnica,Auranita caesarea,
c. pečurka,Psalliota campestris. H (s. v.   blagva),  B (s. v.  boletus, fungus, volva;  blagva), J (s. v.  boletus … blagva ali šterfič gliva napriliku naperstńaka rastuča, infans), P (s. v.  boletus 558).
2. mliječ,Lactarius piperatus. Blagva, der Pfefferschwamm. Krist anh (s. v. ).

blanati

impf. (prez. sg. 1. blanam) isto što blańati (i ista etim.). B (s. v.   blanam  s uputom na delam.).

blańa

f (sg. I blańom) etim. v. blańati; vrsta stolarskog alata za struganje drveta, blanja; usp. blańati. Sam je (Isus)delal z blańom i dletom i deske blańal z rukom svetom. Kol 19.

blańati

impf. (pridj. akt. sg. m. blańal) lat. planare; strugati, izglađivati drvo blanjom, blanjati; usp. blanati. Sam je (Isus)delal z blańom i dletom deske blańal z rukom svetom. Kol 19.

blašč

m (sg. G blašča tisk. blascha) (vjerojatno)sjajna kovina (lažno zlato).Iz zlata ali tak rečenoga blašča zgotovlenoga dela 1 lot (stoji)R 3 Kr. 3. Limit 11.

blašče

n (sg. NA blašče, D -etu, I -etom) živinče, marvinče. Pravičen človek takaj i svoje blašče miluje. Danica (1839) 2. Siromaško blašče (tj. vola)… z težkem jarmom … mučiti ne prestajemo. St kol (1866) 147.

blatast

adj.
1. isto što barast. B (s. v.   lacunosus;  blaten 4, blatni), P (s. v.  locus palustris … mesto blatasto ali mlakasto, mesto močvarno, kalučje 41). [Zrak] je zasmrağen, navlastito po mestah fajtneh, blatneh i berečneh. Lal vrač 42.
2. pun blata; usp. blaten 1. J (s. v.   lutosus).

blaten

adj. (sg. N m. blaten, -tni, n. -tno, f. -tna, G m. n. -tnoga, D m. -tnomu, A m. -tnoga, L f. -tni, I m. -tnem, pl. N m. -tni, f. -tne, G m. -tnih, A m. f. -tne, L n. -tneh, I f. -tnem; komp. sg. G m. blatnešega) blatan.
1. koji ima blata, koji je uprljan blatom, prljavštinom; uprljan gnojem; usp. blatast 2. H (s. v. ), B (s. v.  coenosus, limosus, lutatus, luteus, lutosus, mattus, putris, succida; blaten, kaļan), J (s. v.  coenosus, limosus, stercoreus), X (s. v.   limus).  Spodobni [su] … kravam ktere svoje teliče vnogo krat i blatne i vońave ližu. Habd ad 344. Blatnomu ne se sramota oprati … nego … blato nositi. Mul zerc 82. Mešnik … vu tesni, dugi i kruto blatni vulici zestane osle. Gašp II, 135. Ni smeti ńega blatnoga … ostaviti, nego kak se blato … posuši, taki zribati se mora. Živinvrač 10. Kak tri kervave tice su tri copernice preletele prek blatne Harmice. Krl 120.
2. koji je od blata, zemljan. J (s. v.   luteus).  Mogu se … dimńaki iz blatnih ciglov … napraviti. Pogor 3.
3. koji je boje blata. B (s. v.  caltha … cvet beli … ili blatnoga lica [koji vu žitku raste]).
4. kišovit, vlažan. Sunčeno leto, vugodno leto; blatno leto. St kol (1866) 106. Sunčano leto, sadonosno leto, blatno leto, kruha gladno leto. Kol 110.
5. fig. razvratan; grješan. Moi [su] blatni grehi i rugota duše moje tvoju pravičnu serditost obaštrili. Šim prod 5. Ako ne morete stvoriti rod ni rose, konče tersete se z potom i suzami odeprati one blatne, grešne makulice. Zagr I, 39. Dekret je vre potpisan da ih seh grehov zemalskih, blatnih reši. Krl 44.

blateńe

n gl. im. od blatiti 1. B (s. v.   lutamentum).

blatina

f isto što bara. P (s. v.  lacuna 27).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU