Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

bradvica

f (sg. A bradvicu) dem. od bradva; usp. baltica.
1. sjekirica za tesanje. B (s. v. ).
2. u svezi ~ na ščapu sjekirica na koplju (kao ukras ili oružje).Škornje je imel General-kvartirtabornjik svinječe … pero za škrilakom, bradvicu na ščapu. Krl 84.

bragiše

f pl. t. tal. braghesse; gaće. B (s. v.  s uputom na gače).

brajda

f (sg. N brajda, GL -e, I -um, pl. NA -e) srlat. braida; stup ili stupovi s poprečnim letvama ili žicama po kojima se penje vinova loza; sjenica od vinove loze; brajda; usp. brajdaš. B (s. v.  cantherius, compluviatus, concameratio, jugum, marita, pergula;  brajda), J (s. v.  jagum, pergula), P (s. v.  vitis canteriata … ters po koļem prečki stavļenim napeļan aliti na pol brajde i na prisunčje 525). Gašpar je pod brajdum sedel. Starine 25, 7. Brajda f. die Weinhecke. Krist anh 3. Rumeno breskvino bo cveče vu moje brajde se na tebe palo i v mojem krilu lica ti obojalo. Kov rkp 25, tisk. 51.

brajdaš

m (sg. G brajdaša, A brajdaš, pl. G -ev) isto što brajda. Jen debeli mravec plazi s trsa na brajdaš. Gal 132. Vun z brajdaša puca ide. Pav pop 29.

brajden

adj. (sg. N m. brajdeni) koji je na brajde podignut. B (s. v.  cantherius, pergulanus).

brajdica

f dem. od brajda. B (s. v.  cantheriolus … brajdica … sošica … mala soha z kum se tersi… sad podpira).

brajne

n (sg. N brajne, G -a) isto što brańe. Zmed trsov vjavla se cvrček i milo »črn-bel« si cvrči - al brajne naglo prehaja i dugo mu cvrčati ni. Orešk pop 17.

brakman

m (sg. N brakman, pl. G -ov) sanskrt. brāhmana; brahman. Najstareša kńiga … je na način brakmanov (mudroznancev) i vu ńihovom jeziku popisana. Mar XIV.

bramba

f (sg. A brambu, I -um).
1. isto što braneńe11. [Jež] se je sproti [vuku] zavil vu klupku i nakuštrušil ter postavil na brambu. Danica (1850) 89.
2. (vjerojatno)kundak. Zapovedal je [general] halt, kokot napeti, brambu prisloniti i v plame projt. Lustov gaju 122.

brana

f (sg. N brana, GL -e, A -u, -o Horv kal-b 1803, 36, I -um, -om P s. v. ager occatus 38, pl. A -e).
1. naprava za usitnjavanje i poravnavanje zemlje poslije oranja, brana; usp. ralica. H (s. v. ), B (s. v.  craterra, occa, occo, pecten, rastrum, sirpex; brana, dražeńe), J (s. v.  irpex, occa), P (s. v.  ager accatus 38, occa 422). Unam traham, vulgo brana. VZA 13, 63. Na poļu pri brane i plugu jesu se trudili. Zagr IV, 150. Otec … zavlači brazde z branum da seme dobro pod zemļu dojde. Im lad 42.
2. isto što braneńe21. H (s. v. ), B (s. v.   tutela;   brana s uputom na braneńe).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU