Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

brijeńe

n (sg. N brieńe, brijeńe) gl. im. od briti (se); brijanje; usp. barbereńe, britje 1, briveńe. H (s. v. ), B (s. v.   rasura;   brieńe), J (s. v.  corona … brieńe redovničko na glavi, rasura, tonsura).

brik

m engl. brig; isto što brigantin. Včera je nadošel … bojni brik »Ussaro«. Nov horv 49.

briks-

(tisk. brix-) v. brikš-.

Brikšijanci

(možda se može čitati i Briksijanci)m pl. stanovnici Brescije (lat. Brixia ), grada u sjevernoj Italiji. Mogučne pri Bogu zagovoritele … spoznali jesu Brikšianci ove dva svete mučenike. Gašp I, 627.

brikšijanski

(možda se može čitati i briksijanski)adj. (sg. G m. brikšianskoga, A f. -u) koji se odnosi na Bresciju (lat. Brixia ), grad u sjevernoj Italiji; usp. brikšijenski. Ne hotel je imati [Bog] pred sobum, zagovoritele varaša brikšianskoga. Gašp I, 627.

brikšijenski

(možda se može čitati i briksijenski)adj. isto što brikšijanski. Biškup brikšienski videl jest dve lojtre iz zemļe do neba dosigajuče. Gašp III, 368.

brilantov

adj. (sg. I m. brilantovim) etim. v. brilijant; koji sjaji kao briljant. Na morju bilo je videti osvečene lağe najkrasnejim briliantovim ogńem. Nov horv 256.

brilijant

m (pl. I brilianti) njem. Brillant; dijamant naročito brušen za ukras. Poveda se da je sultan … Milošu Obrenoviču svoj veliki red, obilno z brilianti nakinčen, podelil. Nov horv 4.

brilijanten

adj. (sg. A m. brilianteni) etim. v. brilijant; koji se odnosi na brilijant; usp. brilantov. Car ruski dostojali su … literatoru mnogoceni brilianteni persten … podeliti. Nov horv 365.

brilnica

f (sg. N brilnica, G -e) isto što brijalnica. P (s. v.  tonstrina 881).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU