Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

brunšvicki

adj. (sg. G m. brunčvickoga) koji se odnosi na njemačku pokrajinu Braunschweig; usp. brunzvički. 13. dan maloga travna Broglo, francuske vojske glavar, z 24.000 svojeh, Ferdinanda hercega brunšvickoga … je obladal. Prid kron 93.

Brunzvici

m pl. (G Brunzvicev) žitelji pokrajine Braunschweig u Njemačkoj. [Herceg] zapovedal je hanoveranskomu šeregu iz Hašiancev, Brunzvicev … spravļenomu. Prid kron 70.

brunzvički

adj. isto što brunšvicki. Pod večer vu ov isti varaš vlezel je i Ferdinand herceg brunzvički. Prid kron 64.

brus

m (sg. NA brus, G -a, I -om, pl. N -i, G -ov, A -e).
1. kamen za oštrenje. H (s. v.  brusnica ali jama iz ke se kamene za bruse iskapa), B (s. v.  acone, allo, basanites, cos, saminus;  brus), J (s. v.   cos),  P (s. v.  fodina cotaria 48, lapis operarius 814). Od jednoga brusa velikoga [ide] d. 1. Starine 26. Bude moči tam dobiti … bruse fajn od kamenarov. Kal-a (1804) 41. fig. Kaj goder govoriš na brus pogane ńegove sumńe mora priti. Habd ad 685.
2. izr. namerila se je kosa na ~, došla je britva na ~ prevršila se mjera, dalje se ne može. B (s. v.   novacula).  Namerila se je kosa na brus. Mikl izb 167; opasti iz brusa biti nenaoštren, tup. Opal je iz brusa; pflegt man zu sagen von strumpfen Messer. Krist anh 179.

brusač

m isto što brusar. Brusač, der Schleifer. W 27.

brusar

m onaj koji brusi, oštri; usp. brusač, brusec, brusitel, oštrač. J (s. v.   samiator),  P (s. v.  samiator 784). Schleifer, brusar. Mat gram 283.

brusec

m isto što brusar. B (s. v.   coticula),  J (s. v.   cotiarius).

bruseńe

n (sg. N bruseńe, G -a, D -u) gl. im. od brusiti; oštrenje, brušenje; usp. brušeńe. B (s. v.   politura),  P (s. v.  cos aquaria 816). Skoro bi se bili … ļudi, na moje pet, bruseńu smejali. Merz 2. fig. Ovo je čin zveršene jedne ļubavi prez bruseńa pameti i serdca primarjańa. Matak II, 273.

Brusijanec

m žitelj njemačke pokrajine Prusije, Prus. Komaj … Brusianec je vu Drezdu vlezel … vu dvor kraļevski je dotekel. Prid kron 65.

brusijanski

adj. (sg. G m. brusianskoga) koji se odnosi na Prusiju, pruski. [Vugerska kraļica] k Renušu potoku poslala je generale … kajti po grofu Dohna segurna za mir včińena od kraļa brusianskoga. Prid kron 3.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU