| bučji | adj. (pl. G f. bučjeh) koji se odnosi na buča; tikveni; usp. bučni. Ako daješ …iz bučjeh koščie … oļe prešati, tak se vezda toga posla … poprimi. Danica (1840) 44. |
| bučketańe | n (sg. I bučketańem) ispiranje grla, grgljanje. B (s. v. gargarizo). |
| bučkuriš | m nevaljalo jelo i piće;fig. ništavan čovjek. Smugla se pod stolom kak kusa iduč, jer ak ga vloviju bu bučkuriš šuč-muč. Krl 41. |
| bučliv | adj. (pl. G n. bučlivih) bučan, glasan; usp. bučļiv. Vu dnevih postnih … mora biti zderžavańe od vseh bučlivih … goščeńih. Katek 65. |
| bučļiv | adj. (pl. G m. bučļiveh) isto što bučliv. Ob bučļiveh godih … žene [se] kakti besne jesu ponašale. St kol (1866) 212. |
| bučni | adj. (pl. G f. bučneh) isto što bučji. Prilika preše vu kojoj se iz bučneh kostčic na meļu stučeneh oļe preša. Danica (1836) I. |
| budala | f (sg. N budala, A -u, V -o, pl. V -e) tur. budala; isto što bedak 1. B (s. v. lapis … 5. budalast … što stoiš budala). Francuzižek skače, sim i tam momače, obraza si mala kako i budala. Pjesmar 10, 172. Smolko: Nemojte, budale … puščajte. Brez mat 27. |
| budalak | |
| budalast | adj. (sg. N m. budalast, f. -a, G m. -oga, pl. N m. -i) etim. v. budala. |
| budalasto |