Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

burla

f (sg. N burla, G -e, A -u, pl. NA -e) čir; oteklina; usp. bunta 1. P (s. v.  chironium 211). Prišedši vu varaš ona marburski … petlarom [je] služila, burle i rane vezala. Vram post B,114 a. Jače smerde nego vse burle, sve telovne gube. Habd ad 593. Vzami … nikuliku jajčeneh žutańkov, zmišaj z octom i … s tim namaži candru i na burlu gušče prevežuj. Luič 107.

burlav

adj. (sg. N m. burlav, -i, G m. -oga, pl. G f. -eh, D m. -em, A m. f. -e, I m. -emi).
1. koji ima po tijelu čireve, otekline. Oni … javkati začeše, da im se nevoļnem petļarom burlavem krivica čini. Habd ad 1059. Jenkrat pristupi [biškupu] siromah jeden z kruto burlavemi, punemi mozolov i ran, smerdučemi nogami. Gašp I, 557. Z ovem se je zvračil jeden koi četiri leta bil je ves burlav. Danica (1837) 41.
2. u im. službi (m.)burlavi isto što burlavec. Svojemi rukami grintave, burlave, od kojeh su drugi ļudi … zatisńenemi nosmi, zapertemi očima bežali, ona je snažila. Zagr II, 514.

burlavec

m (sg. N burlavec, pl. N -vci, G -vcev) čovjek koji ima čireve, otekline; usp. burlav 2. Išal je negdo putem polag koga su ti burlavci sedeli. Habd ad 1058.

bursa

f (sg. bursu, L -i) etim. v. burža; burza; usp. borsa, burža. Zaradi promene ministeriuma portugalskoga opali su dana 27. i 28. fondi na londinskoj bursi. Nov horv 429 b.

burski

adj. (sg. G m. burskoga, L n. -om) etim. v. burža; burzovni. Iz burskoga piaca u Parizu bilo je … 28. lipńa 180 golubov u Antverpu izpuščano. Nov horv 232 b.

burštin

m etim. v. burčan; isto što ambra 2. B (s. v.   burčan  s uputom na ambra), P (s. v.  succinum 821).

burža

f (sg. A buržu) lat. bursa; kutija za čuvanje novca, sklenica; usp. bursa. Denes odprete mošńe vaše i svaki … simo vu ovu škrablicu ali buržu za ńe naj postavi sveto almuštvo. Gašp III, 816.

bus

m tal. bosso; bot. isto što bušpan 1. B (s. v.   buxus  s naznakom da je dalm.; bus s uputom na pušpan).

busa

f (pl. N buse) gruda zemlje, s travom ili bez nje, busen. Gde se goder vre na zasejanem i povlačenem poļu nahağaju grude ili buse, naj se sproti z motikami stereju. Danica (1841) 75.

busija

f (sg. N busia, G -e, A -u, L -e, pl. D -am) tur. pusu; zasjeda. H (s. v.  busia, busiu činim, ki busiu čini), B (s. v.   insidiae  s naznakom da je slav. subsessa  s naznakom da je dalm.;busia, busiu činim), J (s. v.   insidiae).  fig. Oblecete i opravete vas oružjem Božjim da morete suprotiv busie vražje stati. Vram post B, 87. To tebe … včini tvoja … lenost, gda na te siromaštvo, kakti tolvaj iz busie vudri. Habd ad 1038.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU