| barbaruš | m (pl. G barbarušev) isto što barbar (i ista etim.). Zato su vsaki narodi… kerstjanski polag svoih običajev na razlučenje barbarušev i poganov hoteli napraviti neki put. Perg 3. |
| barber | m (sg. N barber, GA -a, DL -u, I -om, pl. N -i, G -ov, D -om, A -e, L -eh) lat. barber; brijač koji je ujedno i ranarnik, barbir; usp. barbijer, barbir, berberin, bradobrijač, bradobrijec, bradobrivec, brijač, brijalec, brijavec. H (s. v. ), B (s. v. abaptiston, barbitonsor, chirurgus … barber ki rane vrači … rukolečnik … ranarnik, denudo, emniscus, phlebotomarius, rhizagra, rasor, tonsor, vulnerarius; barber, barbernica), J (s. v. chirurgus, involucre … ogerńača z kum podbrivač … barber … one koje podbriva pokriva, tonsor). Tuliko je človečjega tela betegov da ih zda vsi doktori, patikari, barberi… nisu popisali. Habd ad 122. Bil je … jeden dosta razumen barber koteri vsakoga … za tri novce je podbrival. Gašp I, 179. Ako barber žile puščati vu hižu … dojde … kr 20. Limit 23. |
| barbereńe | n gl. im. od barberiti; puštanje krvi. V letu na barbereńe luctvo boje se vteče. Lal vrač 18. |
| barberica | f etim. v. barber; žena brijač i ranarnik; usp. brijačica, brijavica. H (s. v. ), B (s. v. tonstricula; barberica), J (s. v. tonstrix). |
| barberičica | f dem. od barberica. J (s. v. tonstricula). |
| barberija | f (sg. N barberija, GD -ie) etim. v. barber; posao brijača i pučkoga liječnika, ranarnika (puštanje krvi i sl. ); usp. barbirija. H (s. v. ), B (s. v. chirurgia; barberia), J (s. v. chirurgia). Jesu nekoi [barberi] ki se ne znaju k barberie dobro priložiti. Škv hasn 83. Vendar barberija je slobodna meštrija. Brez diog 132. |
| barberiti | impf. etim. v. barber; obavljati posao pučkoga liječnika, puštati krv; usp. briti. Ja sem vre zdavńa mislil da se ovoj stvari žila pustiti mora, kakti takaj zoberine barberiti. Žreb 12. Svińče najpredi na ovde speļani način barberiti… se mora. Živinvrač 163. |
| barbernica | f (sg. N barbernica, GL -e) etim. v. barber; radionica barbira; usp. bričalnica, brijalnica, brilnica. H (s. v. ), B (s. v. barbitorium, medicina, tonstrina; barbernica), J (s. v. tonstrina), P (s. v. tonstrina 881). |
| barberski1 | adj. (sg. N m. barberski, n. -o, barbërsko, f. barberska, G n. -oga, D m. -omu, L f. -e, I f. -um, pl. N n. -a, G m. -e) etim. v. barber. |
| barberski2 | adv. etim. v. barber; barbirski; izr. po ~ splatiti istući (koga).Da ja ne bi sam ńega po barberski bil splatil, bi vezda moral od ńih visum repertum prositi. Brez diog 133. |