Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

belolas

adj. sjedokos; usp. belolasast. B (s. v.   albicomus).

belolasast

adj. isto što belolas. B (s. v.   albicomus).

beloličen

adj. blijed; usp. bledolic, bledovat. B (s. v.   lusciniosus).

belolisten

adj. (sg. N f. belolistna) koji ima bijelo lišće; u svezi roža belolistna v. roža.

belomoder

adj. (sg. N f. belomodra) svijetlomodar, sivoplav. B (s. v.   glaucus),  J (s. v.   glaucoma).

belookast

adj. (sg. N m. belookast, n. -o, f. -a) isto što belokast. B (s. v. ).

beloolovni

adj. kositren. J (s. v.   stanneus).

belopepelnat

adj. svijetlopepeljast. J (s. v.  erodius … ptica belopepelnata … ribič).

beloperen

adj. koji je bjelkastih listova. B (s. v.   superba).

belopikast

adj. koji po sebi ima bijele mrlje, točke. J (s. v.   leucostutos).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU