Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. (sg. N m. belopisan, n. -o, f. -a) prošaran bijelim, bijelošaren; usp. belošar. B (s. v. ).

adj. (sg. N m. belopoten, pl. A m. -tne).
1. isto što beloputen. J (s. v.  albico, albidus, candidulus).
2. koji je bijele, svijetle boje. More biti i belopotne kukčece, tvoje goste … nohtmi tukel [bude]. Habd ad 1038.

adj. (sg. N m. beloputen, -tni, f. -tna, A f. -tnu, pl. A m. -tne) bjeloputan; usp. belopoten 1. B (s. v.  albulus, candidulus). Marta: Norček! Ńegvu kčer, znaš, onu beloputnu Liziku! Lovr rodb 21. Uzdigńenci, negri i mulati, pomoriše nanovo blizu Pare sve beloputne stanovnike. Nov horv (1835) 344 a.

impf. (prez. sg. 1. beloputnem) dobivati bijelu put, postajati bjeloputan. B (s. v.   albico).

adv. bjeloputno. B (s. v.   candidule).

f bjeloputnost. B (s. v.   albities).

m (sg. N belorep, G -a) pas bijela repa. P (s. v.  lampurus - canis 1029).

adj. (sg. N f. beloriğa) koji je svijetle crvenkastosmeđe boje. P (s. v.  color xerampelinus … farba beloriğa ali lica listja tersovoga kada vu jeseni jur posebe ali od zrelosti opuzne 911).

adj. svijetlosiv. B (s. v.   griseus).

adj. (sg. N m. belosnežen, f. -žna) sniježnobijel. B (s. v.   niveus).