Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Betšamite

m pl. ljudi iz Bet-Šemeša, mjesta blizu Jeruzalema; usp. Betsamitanci, Betšamitanci. Betšamite morali su z naglum smertjum pomreti. Gašp III, 805.

Betulijanci

m pl. stanovnici palestinskoga grada Betulije. Velike sreče dan on bil je na koi dan začuli su Betulianci da Judit vdovica … lastovitum sablum je odsekla glavu Holofernešu. Švag I, 107.

betulijanski

adj. (sg. N m. betulianski, pl. N m. -i).
1. koji se odnosi na palestinski grad Betuliju. Varaščani betulianski k osloboditelici svoji najjakši Juditi izviknuti jedinem glasom mogli jesu. Gašp III, 5.
2. u svezi ~ varaš Betulija. Judita … [je] svoj betulianski varaš … oslobodila. Zagr IV, 270.

betvica

f (pl. N betvice) dem. od betvo; usp. betevce. Sveci z mrazom … trsje jesu pofurili: … Nek Bog je i tak dober … ar trsje se je zdiglo nekak, betvice su se odumele. Vör 49.

betvo

n (sg. NA betvo, G -a, pl. G betev, betvih, A -a).
1. stabljika, struk, vlat biljke; slamka. B (s. v.  foenum, spargo … trava v betva razhaja se, stipula; dračja pun, slama 2. … slama betvo, struk), J (s. v.  stipula, thalus … betvo čerlenca luka na kojem seme raste), P (s. v.  culmus 544). Koje betvo ne donese sada, ono prepuste po zlu pojti. Šim prod 95. Mora se … 4 betva presada, tak rasaditi da jeden od drugoga 2 1/2 cepeliša (je).Duhan 23. On [greh] je kakti slame betvo koje se … zežge. Verh 606.
2. u svezi pojti v betva razrasti se;fig. Poļe v kojem negda slovstva našeg setva, jošče, jošče kojput morbit pojde v betva. Št glas 3.

bez1

prep. isto što brez11. B (s. v.   absque  s naznakom da je dalm.,salamandra … guščer ogńeni … tak je merzel da bez svoje škode ogeń gasi;  bez). Si sfruštani i zbulani kaj šmerčete bez nosa, bistričkih bogcov procesija bosa. Krl 9.

bez2

m isto što bes 1. B (s. v.   diabolu  s naznakom da je dalm.; bez).

bez3

m tur. bez; vrsta platna. B (s. v.   tela;   bez s naznakom da je slav. i s uputom na platno).

bezakoniti

impf. (prez. sg. 1. bezakonim) ludovati, mahnitati; usp. noruvati. B (s. v.   bezakonim  s uputom na norujem).

bezakonito

adv.
1. krivo, nepravedno. B (s. v.  s uputom na krivo).
2. sramotno, pogrdno. B (s. v. ).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU