impf. (inf. bežati; prez. sg. 1. bežim, 2. -iš, 3. -i, pl. 1. -imo, 2. -ite, 3. -e, -iju; imperf. sg. 1. bežah Jurj 2; imp. sg. 2. beži, pl. 1. -imo, 2. -ete, -ite; pridj. akt. sg. m. bežal, f. -a, n. -o, pl. m. -i, f. -e; ptc. prez. sg. N m. bežeči, f. -a, n. -e, G f. -e, n. -ega, D f. -i, A m. -ega, f. -u, I n. -em, pl. N m. -i, n. -a, A m. f. -e, I -emi, pril. prez. bežeč, -i).
1. odlaziti; udaljavati se; sklanjati se pred kim, bježati; usp. begati, bejžati, bižati 1. H (s. v. bežim, ki beži), B (s. v. aversus, defugio, persequor 4. … pregańati koga z vojskum … bežečega nepriatela sledeč tirati; bežim), J (s. v. apage, fugio, peto), X (s. v. fugio). Tak je popeval Mojžeš gda je … prešel čez morje bežeči Faraona kraļa. Habd ad 553. Vse naglavce beži ar se približava nepriatel. Mal isp I, 29. Čujem štropot, bežati mi je. Cepel 164. Čuli su se glasi kak germlavine basi: – bežete, bežete vi pogane žuči. Krl 140. fig. Slatka voda ne beži, ne boj se mojega prihoda. Mal neb 9.
2. napuštati. B (s. v. carpo, retractus). Sinko … pojdi k bratu, od hiže ne beži. Magd 99. Ona … dušu Dev. Marie iz tela bežeču preporuči. Habd zerc 447. Morebiti jošče bežečega z ńega duha zastignemo. Brez al 22.
3. izbjegavati; usp. bejžati 2, bižati 2. B (s. v. absterreo, aspernor, aversor … odurjavati čast … bežati diku, aversus, canis, detrecto, gestus, lucifugax), J (s. v. defugio), P (s. v. lycanthropia 199). Beži … moj človeče, beži zle prilike, beži žene. Šim prod 40. Bežati je treba nevredne i nepotrebne razgovore na putu. Mul navuk 17. Ovi dva brati bežiju jeden drugoga kakti hudobu. Nazlob 3 a.
4. tražiti utočište; usp. bižati 3. Kak goder pipliči beže pod kreļuti kvočke kada vide jastreba letečega, tak mi bežimo pod zmožne kreļuti Tvoje [Maria]. JBVP 94. Govore da mi vučimo da človek vu hižnom zakonu ne more Bogu povoļen biti i da zato vu redovni stališ bežimo. Mul pos 278.
5. trčati, juriti; usp. bižati 4. I gda simo tamo vsi šetuju … jelen beži … kakti ptica. Jurj 14. Jelen v gori poskakava, k zdenčinam beži. Popevke 208. Da pes bude dobro bežal, more se tešč zapreči. Danica (1836) 57. fig. Vuz onu hižicu se puti žuriju, ne smeju nigde stat, bežiju gdo zna kam. Domj kip 19. A pot vavek beži, beži. Kov tisk 46.
6. brzo prolaziti (o vremenu, životu, prilici ); usp. bižati 5. J (s. v. fugax). Ni li prilike lečuče i bežeče berzo? … Koliko krat mimo tebe Krištuš prehağa… ti spiš … a on prejde kako veter. Šim prod 385.
7. udaljavati se. Saturnuš … najdaļe zemļu beži. V dvajsetdevet i pol letih stoprav nazad on vu mestih v kojih bil je, nadohağa. Kal-b 35.
8. izr. ~ na zlo / vu zlo biti sklon zlu, naginjati zlu. Ńihove noge bežiju na zlo. Krist žit I, 255. Gospon odurjava … noge koje hitro bežiju vu zlo. Krist žit I, 267; sim-tam ~ bezglavo trčati. B (s. v. bežim). Francuzi domom su se spravļali, Palatinci pako, Haši i Bavaruši sim-tam su bežali. Prid kron 8.