Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

biļežnik

m (sg. A biļežnika) u svezi veliki ~ bilježnik u višem stupnju službe; usp. biležnik. Zebrali su vicežupanom (Hermana Bužana)… dosadašńega velikoga biļežnika. Nov horv 150 b.

bina

f (sg. L bini) njem. Bühne; pozornica. Tek sam na ovoj zabavi sjajni… v programu došel čist zajni. Je li bum imel ozdek na bini z pesmama svoji uspeh jen fini? Žmig spel 1.

bińiš

m (pl. I bińiši) tur. beniš i binyš; vrsta plašta od crvenog sukna;fig. sablast, priviđenje (Krl 144 ). Kervavo pismo, kume, sedni i napiši na Somsedvar, gde kurviš nad kurviši kmetsku kerv loče z curiši i z binjiši. Krl 78.

biočuh

m kolut, karika. B (s. v. ).

bir1

m mađ. bér; vrsta daće, nameta koji su plemići ubirali od svojih podanika, svećenici od vjernika. B (s. v.   census;   bir).

bir2

m (sg. N bir, G -a) bot. heljda,Fagopyrum tataricum. P (s. v.  panicum 548).

bircaus

m njem. Wirtshaus; isto što bertija. Ja i Ladek Kus smo predi došli v bircaus. Pern 34.

biret

m srlat. bireta; vrsta kape, bereta. J (s. v.   bireta).

birič

m (sg. N birič, pl. N -i, G -ov, D -om, A -e, I -i) etim. v. bir1; sudski sluga, pandur, ubirač daća. H (s. v. ). Vezda dohajaš okolu tebe imajuči biriče, grabante, hahare i viteze. Gašp I, 84. Drugo jutro, pokehdob ńezinu vuzu jesu našli praznu, jesu taki na vse strani za ńum bili razposlani biriči. Krist žit II, 167.

biričija

f (sg. L biričie) etim. v. bir1; područje na kojem se ubire namet, daća. Od pokojnoga Jurka Petaka … imańa i slobode vu Lazinske biričie dohotka ne buduči … ponudismo to imańe. VZA 1, 201.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU