| celo | adv. (celo, cielo Vram post A, 124 a). |
| celoča | f (sg. N celoča, G -e, A -u). |
| celodneven | |
| celoklopńak | m čovjek u oklopu. B (s. v. crupellarius). |
| celokupnost | f (sg. L celokupnost) isto što celina 1. Zvrh toga svedočanstvih očivestih je v celokupnosti žitka ńegvoga dovoļno moči najti. Henr 173. |
| celoleten | adj. (pl. A celoletne) cjelogodišnji. Ja … sem … vergel … dva majhena fiļerica vu občinsku cirkvenu komoru slovenskoga orsaga [to je to] svete evangeliome celoletne … z jednem novem katekižmušem. Petret XXIV. |
| celonog | adj. koji nema razdvojen papak; usp. čvrstonog. B (s. v. solidipes), J (s. v. solidipes). |
| celopers | m v. celoprs. |
| celoprs | m (sg. N celopers, G -a) onaj koji ima velika prsa, prsat; usp. prsak. P (s. v. pectorosus … persak … persaka … celopersi … celopersa … koi velike i cele (kak govorimo) persi ima 118). |
| celoselec | m (sg. N celoselec, pl. N -lci) kmet koji raspolaže čitavim selištem; usp. celnik. Kuliko i kakoveh zemeļ i senokoš jeden celoselec ima? VZA 16, 221. Vsi celoselci čez leto jeden put jedno tele, ali na mesto teleta jeden rajniški i trideset krajcarov dužni budu dati. Urb 12. |