Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

celost

f isto što celina 1. B (s. v.   totalitas).

celotkan

adj. (sg. G n. celotkanoga) koji je čitav čime protkan. P (s. v.  palla 174).

celov

m poljubac; usp. cela2. H (s. v. ), B (s. v.   basium;   celov s uputom na kušec). Na celov mira i miloserdnosti tvoje, da me … primeš. Kraj 128.

celovańe

n gl. im. od celovati; isto što celivańe. B (s. v.   basiatio;   celovańe). Za vsu žalost i trud ki je imal skupa s tobom na ovom svitu, za slatkoču celovańa ńegova vsliši mene vu prošńi mojoj. Zrin tov 174.

celovati

(se) impf. (inf. celovati, celovati se; prez. sg. 1. celujem, -em se, 3. -e; aor. sg. 3. celova; imperf. sg. 3. celovaše; pridj. pas. sg. N m. celovan).
I. davati poljupce, ljubiti; usp. celuvati, kušuvati. H (s. v. ), B (s. v.   basio  s naznakom da je dalm., s.  v.  deosculor, dissvavior s naznakom da je dalm.;celovan, celujem s uputom na kušujem, kušuvan s naznakom da je dalm. ). Spomeni se … da se ti ne rasardi pozdravļeńem vučenikovim, koi te celova. Zrin tov 373. fig. Vidih kako žarko sunce celovaše danka beloga. Gaj ožeg 3.
II. refl. ~ se ljubiti se; usp. kušuvati se. B (s. v.  celujem se, kušuvati se).

celovčinitel

m čovjek koji što popravlja, obnavlja. J (s. v.   integrator).

celovit

adj. (sg. N m. celovit, n. -o) cjelovit.
1. isto što cel 1. B (s. v.  cel, celovit s uputom na cel). Jedno i drugo potemneńe celovito ali fatalno biti more: ako izraven na sredinu budi Mesec med Sunce i Zemļu, budi Zemļa med Sunce i Mesec nadojde, biva celovito. St kol (1819) 49.
2. isto što cel 3. B (s. v.   solidus).

celovito

adv. isto što celo 2. B (s. v.   solidus).

celovitost

f isto što celina 1. B (s. v.   integritas;  celina, celovitost).

celovnik

m čovjek koji daje poljupce. B (s. v.   basiator;   celovnik).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU