| celost | f isto što celina 1. B (s. v. totalitas). |
| celotkan | adj. (sg. G n. celotkanoga) koji je čitav čime protkan. P (s. v. palla 174). |
| celov | |
| celovańe | n gl. im. od celovati; isto što celivańe. B (s. v. basiatio; celovańe). Za vsu žalost i trud ki je imal skupa s tobom na ovom svitu, za slatkoču celovańa ńegova vsliši mene vu prošńi mojoj. Zrin tov 174. |
| celovati | (se) impf. (inf. celovati, celovati se; prez. sg. 1. celujem, -em se, 3. -e; aor. sg. 3. celova; imperf. sg. 3. celovaše; pridj. pas. sg. N m. celovan). |
| celovčinitel | m čovjek koji što popravlja, obnavlja. J (s. v. integrator). |
| celovit | adj. (sg. N m. celovit, n. -o) cjelovit. |
| celovito | |
| celovitost | f isto što celina 1. B (s. v. integritas; celina, celovitost). |
| celovnik | m čovjek koji daje poljupce. B (s. v. basiator; celovnik). |