| cenitelski | adj. koji se odnosi na cenitel 3; nadglednički. J (s. v. censorius). |
| ceniteļ | m (pl. N ceniteļi) isto što cenitel 1. Budite novozebraneh čestnikov oštri nego zajedno i pravični ceniteļi. Bedek 10. |
| ceniti | (se) impf. (inf. ceniti, ceniti se; prez. sg. 1. cenim, -im se, 3. -i, -i se, pl. 3. -e, -iju Brez diog 111; pridj. akt. sg. m. cenil, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. m. ceńen; pril. prez. ceneči). |
| cenkin | |
| cenļiv | adj. koji se procjenjuje. B (s. v. pensabilis). |
| Cenomanci | m pl. (D Cenomancom) keltski narod čija se jedna grana u VI st. nalazila u Italiji na rijeci Po, a druga u zaalpskoj Galiji. Opat nekoje ostanke tela s. Školastike (tisk. Skolastike) bil obečal [je] Cenomancom. Gašp I, 615. |
| cenomanski | adj. (sg. N cenomanski, G -oga) koji se odnosi na Cenomanci. Vu klošter svetora Maura … vse blago i bogactvo cenomanski biškup dal je bil spraviti. Gašp I, 298. |
| cenovrednost | |
| censor | m v. cenzor. |
| cent | m (sg. N cent, G -a, pl. G -ov, A -e) lat. centum. |