| cepovle | n isto što cepovje. Cepovle iliti mlade cepe moraš obložit pokrivši slamum. Hiž kniž 175. |
| cer1 | m (sg. NA cer, G -a, D -u, pl. A -e) lat. cerrus; bot. vrsta hrasta, cer,Quercus cerris. B (s. v. aquifolia, cerrus, ilex; cer), J (s. v. cerrus, haliphloeus, hemeris), P (s. v. cerrus 505). Nazivļe čisto narodno … Pri pervom ceru. VZA 13, 63. Išal je vu lozu te Petruševke i onde tri cere za derva posikal. Starine 25, 62. Leže pod jeden cer i včini mu se da vidi onu lepotu koju pervi put ovde je videl. Zriń 109. |
| cer2 | m (sg. N cer, G -a) zool. ptica drozd imelaš,Turdus viscivorus; usp. pruskavec. P (s. v. turdus viscivorus … cer … pruskavec 479). |
| ceremonija | f (sg. N ceremonija, G -e, A -u, I -um, pl. NA ceremonie, G ceremonih B s. v. ceremoniosus, Ogl sir 1, ceremonij VDA 11, 234, ceremoniih Mul pos XLV a, D ceremoniam, L -ah, I -ami, -jami) lat. caeremonia. |
| ceremonijarijuš | m etim. v. ceremonija; čovjek zadužen da se brine o ceremonijama. Imena podpiscev … za knig iz stališa duhovnoga: Mikl. Jelak, ceremoniariuš kapt. zagr. Domin IX. |
| cerimonija | f (pl. I cerimoniami) isto što ceremonija 2. (i ista etim.). Peter Grimani, benedački herceg sveto je vumerl … ter na ńegvo mesto … Ferenc Loredano z velikemi cerimoniami zebran [je]. Prid kron 43. |
| cerintijanec | m (pl. G cerintiancov) pripadnik grupe heretika Kerinthosa iz 1. st. koji su nijekali Kristovo božanstvo, cerentijanac. Popisal [je] svoj sveti evangelium navlastito suprot cerintiancov i ebionitancom, koji jesu tajili Ježuševo božanstvo. Krist ap 16. |
| cerisopricenski | adj. (sg. A f. cerisopricensku) koji se odnosi na Corisopitum, danas Quimper, mjesto u Bretagni u Francuskoj. Štefan III. zagrebečkem biškupom imenuvan leto 1319. i za dvemi letmi je bil prenešen na cerisopricensku biškupiu vu francusku zemļu. Danica (1847) 99. |
| ceriš | m kašasta hrana. J (s. v. pappa). |
| ceriti | (se) impf. (inf. ceriti, ceriti se; prez. sg. 1. cerim, -im se; pridj. akt. sg. m. ceril se). |