| cujzek | m (sg. A cujzeka) ždrijebe. P (s. v. equulus 449). Jaj teško mi je ostaviti staru majku, iceka, kobilu i cujzeka. Vil 8. |
| cuk | m etim. v. cug; sprava kojom se iz suda izvlači tekućina (npr. vino iz lagva ); teglica; usp. haber, heber. H (s. v. heber), B (s. v. attractorium; cuk, heber). |
| cukańe1 | |
| cukańe2 | |
| cukar | m (sg. G cukara, cukra) isto što cukor 1. (i ista etim.). Zapovedi ńegove nesu teške, nego su … oberh meda i … cukara slajše. Vram post B, 33. Na roka nosi, pakete muke, masti, cukra, kafe. Kov tisk 95. |
| cukati1 | (se) impf. (inf. cukati; prez. sg. 1. cukam, 3. -a, -a se, pl. 3. -aju, -aju se; pridj. akt. sg. f. cukala, n. -o, pl. f. -e) njem. zucken. |
| cukati2 | impf. (inf. cukati; prez. sg. 1. cukam, 3. -a) isto što scati. B (s. v. cukam … cukati … ščim … scati … pišam … pišati … posuda vu koju se cuka). |
| cuker | m (sg. N cuker, I -om, -krom) etim. v. cukor. |
| cukeren | adj. (sg. A f. cukernu) etim. v. cukor; isto što cukoren 1. Ako se krumper vu vodi kuha, ona z ńega onu cukernu slast scica. Horv kal-b (1818) 41. |
| cukerlin | m (pl. A cukerline) njem. Zukerlein »slatkiš«; fig. (vjerojatno)naziv za malog psića. Znaju žene dečicu, nektere i cukerline [v naručaju nositi]. Habd ad 993. |