| cula | f (sg. N cula, A -u, pl. G -a) mađ. cula; zavežljaj, vrećica. On [ńu] skupa z obučum spravi vu svoju culu. Danica (1842) 109. Cula, der Pinkel. Krist anh 7. |
| culańek | m (sg. A culańka) dem. od cula; mali zavežljaj; usp. coclek, culica, culiček. Drugi koń [je sterkorirao] jednu vnožinu drobneh kamenčecov i jednoga okrugloga papernatoga culańka, punoga z vsakojačkemi šatrijami i vragulijami. Lovr ker 78. |
| culica | f dem. od cula; isto što culańek. Dospe im v ruke jedna culica … nutra [su] bili tri klučeci. St kol (1819) 223. |
| culiček | m (pl. A culičke) dem. od cula; isto što culańek. Postavi … 50 zerna semena … vu jednu malu … platnenu herpicu [i] zaveži z koncem … postavi ove culičke v mlačnu vodu … i pusti 24 vure vnutri. Danica (1837) 25. |
| cundra | f (pl. L cundrah, I -ami) etim. v. candra; obično u pl.;dronjci, prnje; usp. cańek, cvender. Pod baršunom tu se zla dela sramuju, pod cundrami dobri kraļuju. Magd 25. Sram me je vu oveh cundrah pred ńih dojti. Velikov 94. |
| cundrak | m (pl. A cundrake) etim. v. candra; odrpanac. Ne pristoi se jednomu kraļu pred takve cundrake pokleknuti. Fuč 115. |
| cundrav | adj. (sg. N m. cundrav, f. -a, G f. -e, A f. -u, pl. NA f. -e) etim. v. candra. |
| cundravo | adv. etim. v. cundra; bilo kako, nemarno, površno. Mora vučiti način Boga moliti, i to ne le budi kak cundravo, nego kak se vu knigah nahağa. Mul šk 7. |
| cundrica | f (pl. A cundrice) dem. od cundra; hip. Bil sem vu moji komorici i moje cundrice prekapal. Nazlob 21 b. |
| cunek |