| detela | f (sg. N detela, G -e) bot. |
| detelica | f dem. od detela. bot. |
| detelina | f bot. |
| detelinec | m (sg. A detelinca) u svezi Detelinec Dečko lik s mađarskih igraćih karata. Svetica Klara cmače Detelinca Dečka. Krl 95. |
| detelinski | adj. (sg. N f. detelinska) koji se odnosi na detelina; djetelinski; u svezi kiselica detelinska bot. kiseljača,Oxalis acetosella; usp. detelica 2. P (s. v. oxys 615). |
| detelišče | n (sg. NA detelišče, pl. A -a) prostor, mjesto na kojem raste djetelina. Ako je suha zemļa, naj se zvaža gnoj na detelišča. Danica (1846) 140. |
| deteļ | m zool. isto što detel1. B (s. v. picus; deteļ, ptica), J (s. v. apiaster). Deteļ der Baumhacker. W 13. Kaj deteļ kļuje na persa mu pada. Mikl izb 165. |
| deteļa | f (sg. N deteļa, G -e, A -u, L -i, I -um) bot. |
| deteļica | f (sg. A deteļicu) dem. od deteļa; bot. isto što deteļa 1. Teliči … moraju se … privučati … na drugu … hranu, kakti … deteļicu i mehko seno. St kol (1866) 146. |
| deteļina | f (sg. A deteļinu, I -om) bot. samostalno i u svezi ~ trava isto što deteļa. Ako se senokoše čisto zrodiju, preorati se, z deteļinom i trohtińem sejati se moraju. St kol (1866) 130. Proti kamencu … Koščice tikvene i travu deteļinu na vinu kuhaj i pi. Mikl izb 156. |