Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. (sg. N m. evangeliumski, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, D m. -omu, A f. -u, pl. N m. -i, n. -a, G f. -eh B s. v. homilia, -ih Vram post A, V, A m. -e) etim. v. evangelijum; usp. evanğeliomski, evangelijomski, evangelištanski.
1. koji se odnosi na evanđelje, evanđelski, evanđeoski. H (s. v. ), B (s. v.  homilia … razgovor … pripovedańe ali prodeka zvërhu rečih Evangeliumskeh;  evangeliumski). Spoznańa Božjega … i hoteńa ńegovoga iz reči evangeliumskih i pisma svetoga … dobiva se. Vram post A, V. Pravoga evangeliumskoga pastira čast i dužnost [zveršaval je]. Prid kron 26.
2. u svezi kńiga evangeliumska, s. pismo evangeliumsko knjiga u kojoj se nalaze evanđelja, evanđelistar. B (s. v.  evangelium, postillo). Jeden … zmed anğelov evangeliumsku kńigu mu vu ruke poda. Nadaž 163.

adv. etim. v. evangelijum; na evanđeoski način, kao u evanđelju. B (s. v. ).

m (pl. N evangelici) srlat. evangelicus; pripadnik evangeličke vjere, evangelik, protestant. Nekoji [se] hvale da su evangelici. Mul pos 278.

m (sg. N evangelista, G -e, pl. N -e) isto što evangelišta (i ista etim.). Tak [piše] s. Mateuš apoštol i evangelista. Mul šk 149. S. Marko evangelista obhağal je celu Dalmaciu. Mikl izb 30. Koji su popisali evangelium zoveju se »evangeliste«. Ev 2.

m (sg. N evangelišta, GD -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G evangelišt 7, -ov Krist žit I, 5, I -mi) srlat. (iz grč.)evangelista; evanđelist; usp. evanğelišta, evangelištar. H (s. v. ), B (s. v.   evangelista;   evangelišta). Ivanuš evangelišta pisa evangelium v Efežomu. Vram kron 21. Vsi sveti apoštoli i evangelište molete za ńega. Kraj 366. Meğ evangelištmi zdiže [se] Januš meğ vsemi. Citara 413. Ti pako … povsud posluj, delo evangelište zveršavaj. Ev 245.

adj. etim. v. evangelijum; isto što evangelijumski¹1. Ježuš, doktor evangelištanski, smiluj se nam. Kraj 417.

m (sg. N evangelištar, I -om) isto što evangelišta (i ista etim.). B (s. v.   diaconus).  Jošče kakti evangelištar je bil … poslan vu Carigrad. Krist žit I, 163.

adj. etim. v. evangelijum; isto što evangelijumski¹1. Takov je bil on evangelivski kralic od kojega s. Januš govori. Zagr I, 81.

impf. (prez. sg. 1. evangelizujem, 2. -eš; pridj. akt. sg. m. evangelizuval) srlat. (iz grč.)evangelizare; propovijedati, širiti evanđelje. Jaj bude mene ako evangelizuval ali predekuval ne budem. Vram post B, 99.

f (sg. N evangelnica, pl. A -e) etim. v. evangelijum; razgovor o evanđelju i tumačenje pojedinih mjesta iz evanđelja. B (s. v.  concio, homilia … razgovor … pripovedańe ali prodeka zverhu rečih Evangeliumskeh … evangelnica …vanğelnica). Vu kloštru stanujuči [Ivan] … vnoge evangelnice ili razgovore zverhu evangeliuma [vodil je]. Gašp I, 451.