| feniz | m etim. v. feniks; isto što feniks 1. a; fig. Kakono drivje baršļani obijmļu još se ta dva boļe feniza prijimļu. Zrinski 237. |
| feńer | m (pl. A feńere) tur. fener; svjetiljka što se nosi u ruci, lampaš; usp. fener. Naj [oni] prireğuju toporišča, zlice, feńere. Kal 6 (1813) 42. |
| fer- | v. fr-. |
| ferarski | adj. (sg. G m. ferarskoga) koji se odnosi na Feraru, grad u Italiji. Vse ove navuke vučenice … obderžavale jesu na veliku hasen … kloštra ferarskoga. Gašp I, 760. |
| ferfant | m (pl. A ferfante) tal. furfante; lopov. Bog takove ferfante kaštiga. Habd ad 391. |
| ferfantarija | f etim. v. ferfant; lopovština. Druga krivičneh teršcev ferfantaria je gda se med sobum sprave. Habd ad 389. |
| ferfantast | adj. (sg. G f. ferfantaste) etim. v. ferfant; snalažljiv, prepreden. Maria Magdalena bila je mlajša od ńe i vnogo frižeša, ferfantaste vesele i friške nature. Krištol 2. |
| ferfureńe | n B (s. v. gerae … 2. norie … šalnice … ferfureńe … malovredno duguvańe). |
| fergismajniht | m njem. vergiss mein nicht »ne zaboravi me« bot. biljka potočnica,Myosotis alpestris. Ni ja nis roža ni fergismajniht. Krl 14. |
| ferhung | m (pl. I ferhungi) isto što ferung (i ista etim.). Vnogi jesu koi … obluke z ferhungi zastiraju. Fuč 128. |
