| fizereńe | n etim. v. fizer; baždarenje. B (s. v. fizereńe). |
| fizika | f grč. physiké, od phýsis; fizika. Zove se naravoznanstvo iliti fizika, to jest teloznanost. Rob I, 228. Stojkovič Atanas: Fizika prostim jezikom izpisana. Mikl izb 101. |
| fizikus | m isto što fizikuš (i ista etim.). Preminul je … Tomo Prevendar, doktor medicine i orsački fizikus. Nov horv 101 a. |
| fizikuš | m (sg. D fizikušu, A -a) grč. fysikós; liječnik određenoga područja, gradski ili državni liječnik; usp. fizikus. Ńih veličanstvo dostojali su … fizikuša … varoša zagrebačkoga … orsačkim protomedikom … imenovati. Nov horv 229 a. Preneseno [je pismo] po Alekši Vancaš … varmeğe zagrebske fizikušu. Živinvrač I. |
| fiziognomija | f (sg. A fiziognomiju) grč. fysiognōmia; fizionomija. Človek … mora zadńič ńihovu fiziognomiju ex fundamento navčiti se. Velikov 104. |
| fizir | |
| fjorentinski | adj. (sg. G m. fjorentinskega) isto što florentinski. Te je nosil helam od fjorentinskega tumbaka. Krl 82. |
| fk- | v. vk-. |
| fkaniti | pf. (inf. fkaniti; prez. sg. 3. fkani) prevariti; usp. vkaniti. Jeden drugog fkani i fkaniti kani. Krl 126. |
| fkanļivec | m (sg. N fkanljivec) varalica, lažljivac. Terži svoje laži, norije, cigumige, šegavi fkanljivec. Krl 93. |
