|
faleńe1
|
n gl. im. od faleti; isto što fuļańe. J (s. v. aberratio … putozgubje … skriveńe … faleńe … fuļańe). |
|
faleńe2
|
n gl. im. od faliti2; hvaljenje. J (s. v. laudatio). |
|
faleti
|
pf. i impf. (inf. faleti; prez. sg. 1. falim, 2. -iš. 3. -i, pl. 1. -imo, 2. -ite, 3. -e, -iju; pridj. akt. sg. m. falel, n. -o, f. -a, pl. m. -i, n. -a; pridj. pas. sg. N n. faleno, -ļeno; ptc. prez. sg. GA m. n. falečega) njem. fehlen. 1. (po)griješiti; prevariti se, biti pogrešan, kriv, varati se; usp. faliti1 1, faluvati, skriveti 2, skriviti 2. H (s. v. ), B (s. v. chorda, commereo, erro, labor, pecco, sapio, soloecisso, tyrocinium … iz neznanosti ali bedastoče faleti, via; bludim 5. … bludim … falim … grešim navlast … hotonce ili samohotno, falim), J (s. v. exero). Ne falim vnogo ako rečem da su tri lakte dobre mere široka bila. Habd ad 234. Boļe triput pitati neg jenput faleti. Gaj posl (s. v. boļe). 2. ne biti, nedostajati, manjkati. H (s. v. malo), B (s. v. absum, apostolicus, avarus, careo, catalecticus … komu k zveršeńu menka jedna slovka ili šillaba … kojemu fali slovka, defio; falim), J (s. v. absum, desum). Gda … vera komu fali vu ńegove molitve, gine mu molitva. Kraj 45. Vidiš da mi malo do smerti fali. Fuč 64. Malo je falelo da se nesu [prijateli] od nepodneslivoga smrada zadušili. Verh 218. |
|
falinga
|
f (sg. N falinga, G -e, A -u, L -i, I -um, pl. NA -e, G faling, -ih, D -ara) etim. v. faleti. 1. a. pogrješka uopće. B (s. v. calcularius, commereo, effectus, error, excessus, caeco … falingami se zaslepiti, gestus, mantica, menda, mendose, mendosus, nota, obeliscus … čerkńa kakvu drukari na kraju papera polažu gda vu štampe falinge nahağaju … potezajem pozlamenuvati falinge, obtego … falinge mladosti zakriti, opprobro … spogańati komu falinge, pastillum, pertranseo, soloecismus, stribligo … falinga tisk. falinka, bludim,falinga), J (s. v. auricula, erratum, mendosus, suppl. barbarismus), X (s. v. barbarus). I v Siget sriča be veselo pripala … u velikoj himbe falingu je dala. Zrinski 192. Štimali su se razumni, ali zbog vnogeh faling koje su činili pokazuvali se jesu bedasti. Matak I, 302. Tetec moj je mene za najmenšu falingu oštro kaštigal. Zriń 19. fig. B (s. v. sugo … sesnem … cecam … sesnuti persi … falingu z materinskem mlekom sesnuti). b. jezična pogreška, tiskarska pogreška; pogreška u pisanju. B (s. v. litura, obeliscus), J (s. v. luscitio). Falinge poveče od štampe ovako popravi. Zrin tov 449. Doklam bude štamparov … falingam ne bude konca. Šil V Koi … vu ovoj kńigi … falinge bude našel, prosim naj ńe … s dobrem nakaneńem … izpriča. Živinvrač VII. 2. a. grijeh. Mi štimamo da su [to] dobra dela, a teda budu falinge. Šim prod 3. Dozove vse redovnike, od kojeh falingih svojeh oproščeńa zaprosi. Gašp III, 732. Kak bi zarad jednoga človeka falinge ves narod … proklet biti mogel? Krizm raj 163. b. loša navika. Jesu, istina je, neki narodi ki svoje … falinge imaju ktere drugem prietne nesu. Habd ad 344. Snubokov je navada … da iz faling ńegoveh kreposti stvarjaju. Brez al 24. Zvekšinum dve velike falinge vu bogatstvu se nahağaju. Verh 172. 3. a. nedostatak, manjkavost; usp. skrivleńe 3. B (s. v. acatalectus, acraton … čisto … celo i samo … nepomešano i prez vsake falinge vino, diminutio, vitium … falinga … greška … falinga tela … falinga naravna kot slepost; falinga), J (s. v. defectus, desum). Jedna jošče nahağa se … falinga … oneh koi bi znali žilu odpirati. Lal vrač 18. Da i za buduča vremena zbog … malcev falinga ne bude, je dokončal [papa Gregur XIII] da … vsako četerto leto bude prestupno. St kol (1866) 9. b. materijalna oskudica, nestašica. Drugi zrok [betegov] je: siromaštvo i falinga potrebne hrane i jestvine. Lal vrač 38. c. tjelesna mana. Potekla je k jednom zdencu … za spoznati ako bi more biti na obrazu kakova falinga bila. Zagr IV, 40. |
|
falingast
|
adj. (sg. N m. falingast, n. -o, G n. -oga, pl. A f. -e) etim. v. faleti; koji ima nedostatak, manu. Paziti se ima da vsaki pastuh … niti na telu falingast ne bude. Živinvrač 2. |
|
falińa
|
f (pl. A falińe) etim. v. faleti; zabluda. Vnoge nahajamo (tisk. zahajamo) falińe koje po pitańu bi mogli obaliti. Gašp IV, 740. |
|
falirati
|
pf. i impf. (pridj. akt. sg. N f. falirala) njem. fallieren; obustaviti plaćanje, propasti. Ļudstvo je jad svoj izpustilo proti osobam koje su u zavezu s bankum … koja je falirala. Nov horv 310 a. |
|
fališen
|
adj. (sg. N m. fališni) etim. v. faleti; kriv, loš. Poveč mi, ļubleni, vu čem si mi fališni? Pop i nap 50. |
|
fališno
|
adv. od adj. fališen; pogrešno, krivo. Kaštigam … podloženi su … vsi oni … koji … prodano i kupuvano fališno zapišeju. Dače 7. |
|
falitel
|
m etim. v. faleti; onaj koji griješi (u govoru).B (s. v. soloecista). |