| frugec | m (pl. N frukci, A -kce, L -kcih) dem. od fruga. |
| frugica | f dem. od fruga; kvržica; usp. fruntica. B (s. v. tuberculum). |
| frukańe | n (sg. N frukańe, G -a) gl. im. od frukati; štropotanje. P (s. v. strepitus 400). |
| frukati | impf. (prez. sg. 3. fruka; pridj. akt. sg. n. frukalo) veoma šumjeti, šuštati, škripati (o snijegu ), štropotati. Po varašu frukalo je kameńe iz zidov … vani na poļu vse je tuča sterla. Gašp III, 986. Sveti Luka na ruke huka – rad z snegom fruka. Danica (1838) 89. |
| frula | f (sg. GL frule) muz. frula; flauta. Ti Minervini dijaki mužikaju na frule … dok nam se cvrli noket. Krl 49. |
| frulica | f dem. od frula; frulica. Dok frulica na vrbi popevle ognišče. Krl 41. |
| frunta | f isto što fuga (i ista etim.). B (s. v. atheroma … herga … funta … fuga … fruga … frunta … natečeńe koje se napravļa ali na vratu človečjem ), J (s. v. tuber … herga … frunta … bunta … guba), P (s. v. tuber 209). |
| fruntast | adj. (sg. N m. fruntast, f. fruntasta) etim. v. fruga; isto što frugast. J (s. v. fusterna … najgorńa jelve dreva stran fruntasta i vuzlasta). |
| fruntica | f etim. v. fruga; dem. od frunta; isto što frugica. J (s. v. tuberculum … hergica fruntica, otočec, mehurec). |
| fruštańe |
