Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

gospodarčič

m dem. od gospodar; u svezi nepoštenih žen ~ isto što gospodar 6. J (s. v.   lenullus).

gospodareči

adj. (sg. N n. gospodareče) čuvaran, gospodaran. Gospodareče dete (naslov).ABC 30.

gospodareńe

n (sg. N gospodareńe, G -a, DL -u) gl. im. od gospodariti; (vješto i razumno)vođenje poslova, upravljanje čime; usp. gospodarstvo 2. B (s. v.  castaldia, oeconomia), J (s. v.   villicatio).  Kaj more … dobromu gospodareńu škodļivešega biti kak ravno ova prekoredna veseļa? Krist blag II, 244. Jeden i drugi je svedok mojega gospodareńa. Tamburl 82.

gospodarica

f (sg. N gospodarica, D -i, A -u, I -um, -om).
1. ona kojoj (što) pripada, vlasnica; gazdarica u odnosu na poslugu, radnike; usp. gospa 3. B (s. v.   hospita),  J (s. v.   villica),  X (s. v.   hospes).  Sluga gospodara i gospodaricu službenica služi. Vram post A, 46 a. Gospodarice iliti majorice … nerade daju mladinu svoju hvaliti. Šim prod 360. Dužni su gospodari i gospodarice svoju družinu na navuk pošiļati. Mul šk 9. Kad je gospodarica lena, nit družina ne vaļa. Mikl izb 163.
2. upraviteljica, čuvarica. B (s. v.  circumspectatrix … vokol gleditelica … gospodarica ali žena ka razumno okolu pazi gde se kaj i kak čini).
3. samostalno i u svezi hiže ~ žena koja upravlja kućom, domaćinstvom, domaćica; usp. gospa 4, gospica, gospoja. H (s. v. ), B (s. v.  copa, hera, materfamilias, solicutia … skerbļiva gospodarica; gospodarica, skërbļiv … skerbļiva gospodarica), J (s. v.  hera, hospita, materfamilias), X (s. v.  hospes, mater). Hiže gospodarica ne znajuč da je kraļ … sekiru mu je v ruke dala. Habd zerc 178. Kad bi [kčeri s. Monike] svoje gospodarice postale, vino v rukah imajuč ne bi vodu pile. Fuč 144. Gospa Serepinka [je] ńegva hižna gospodarica. Lovr rodb 6.
4. samostalno i u svezi zakonska ~ isto što gospa 5. Mene [je] zadovolil z mojom gospodaricom imenom Janom … Mikloš Dvorničič. Listine (Nedelišče Međumursko)293. Zakonska [je] gospodarica Mihaļa Bencetiča. VZA 1, 201. Gospodar i gospodarica govore i čine meğ sobum koja pred drugemi ne bi smeli činiti. Zagr I, 87.
5. u svezi kurvih ~, kurvinska ~, nad kurvami ~ isto što rofijanka. H (s. v.  kurvinska gospodarica … ka na kurvariu dekle derži), B (s. v.  lena … rufianka … kurvih gospodarica … koja kurve zvaja, rufianka … kurvih gospodarica), J (s. v.  lena … rofianka … nad kurvami gospodarica), P (s. v.  lena … gospodarica ili prestanovnica kurvinska … mamitelica mladencev … rufianka … rufianke 300).

gospodarija

f isto što gospodarstvo 1. Kaj to vidim? Detcu predragoga orsaga mojega vu glubokoj tugi. Tuguje meštrija, tuguje tergovina, tuguje gospodaria. Mikl huta 3.

gospodariti

impf. (inf. gospodariti; sup. gospodarit; prez. sg. 1. gospodarim, 3. -i, pl. 3. -e; imp. sg. 2. gospodari, pl. 2. -emo; pridj. akt. sg. m. gospodaril, f. -a, pl. m. -i; pril. prez. gospodareč) gospodariti.
1. isto što gospoduvati 2. B (s. v.  castaldus, procuro), J (s. v.   villicor).  Žene … kupuju sebe muže za jezera … da bi im gospodarili, z ńimi zapovedali. Zagr I, 78. Suseda Slavoļuba ļudi lepo gospodarili su vu deržavi kneza. Vukot gol 15.
2. 
a. vješto i razumno voditi poslove; upravljati čime; brinuti se za što. B (s. v.   gospodarim),  J (s. v.  lenocinor … z nepoštenemi se vodim … zvağam … z ńimi gospodarim … teržim … rofianim). Otec na skradńi vuri … preporuči bratu svojemu … naj on na bratiča … skerb obnaša i z imetkom … gospodari. Gašp II, 522. Pazi kak živel, trošil i gospodaril budeš. Brez diog 127. Ńemu vse povem, kak se pri nas gospodari. Tamburl 76.
b. štedljivo postupati čime. Vezda hodi ter donesi večeru za Tončeka, ali čuješ, ti z sirom mi gospodari. Lovr rodb 11.
3. upravljati seoskim imanjem, baviti se poljoprivredom. B (s. v.   pandoxo).
4. postojati, biti;fig. Ona [hiža je srečna] vu koje pravica gospodari. Zagr I, 80.
5. pružati gostoprimstvo. B (s. v.   gospodarim).
6. ~ čemu / nad čim astrol. utjecati na što (o planetima).On hudobni Saturnuš nad istim letom gospodari. Vitez zor (1698) 15. Jupiter podpunoma … gospodari ovom protuletju. Vitez mis 20.

gospodarjeńe

n gl. im. od gospodariti; isto što gospoduvańe 2. Ž ńim [človekom] … gospodari [vrag] kak hoče, ali kakovo je najosebujneše gospodarjeńe ńegovo? Zagr IV, 221.

gospodarļivo

adv. gospodarno, čuvarno, štedljivo; usp. gospodarski2. Koj moguči bogat postati hoče, mora spervince gospodarļivo, ne vendar skupo živeti. Danica (1835) 47.

gospodarni

adj. (sg. N n. gospodarno, f. -a) koji se odnosi na gospodarstvo 1; gospodarstveni. Drugi rukotvorniki daju ostalo hižno i gospodarno pohištvo. Im lad 58.

gospodarov

adj. (sg. N m. gospodarov, n. -o, f. -a, G f. -e) gospodarev (v. gospodar 1). B (s. v.   herilis),  J (s. v.   herilis).  Ovca [je] ne sama svoja nego pastirova i gospodarova. Zagr I, 254. Domači poglavit človek [je] v hiže gospodarove došel. VZA 16, 312.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU