| govedcki | adj. v. govecki. |
| govedctvo | n v. govectvo. |
| govedina | f (sg. N govedina, G -e, A -u, I -um) govedsko meso, govedina. H (s. v. ), B (s. v. bubula, embamma … slastje … slaščica napravļena kot muštarda … z kum se ali govedina … poleva ali vu koju se mače; govedina, navuğen), J (s. v. bovillus, bubula), P (s. v. caro bubula 126). More se pripetiti da [se] neki … dobro pripravļenum govedinum, zeļem … ožere. Habd ad 821. Morete teletinu i govedinu jesti. Gašp IV, 726. Na mesto peršina [kuhinska dekla mu je] hrenovoga koreńa vu govedinu dela. Brez diog 120. Zelenače iz hajdine, fedrih, špicflau, govedine, kuretine, teletine. Krl 43. |
| govediti | |
| govedo | n (sg. NA govedo, D -u, I -om, pl. N -a, G goved, D govedam). |
| govedski | adj. (sg. N m. govedski, n. -o, f. -a, A f. govedsku, L f. -i, I f. -um, pl. N m. -i). |
| govedšina | f (sg. A govedšinu) vrsta poreza koji seljak plaća po govedu. Sem došel bogme, štibru platiti! … Magistratu: maltarinu, tovar, tlaku, govedšinu. Krl 20. |
| govetski | adj. (sg. G f. govetske) isto što govedski 2. Tak li si govetske nature? Habd ad 494. |
| govnen | adj. (sg. N m. govnen, n. -o, f. -a) prljav; blatan. B (s. v. ). |
| govnišče | n isto što gnojnišče. J (s. v. sterquilinium). |