| grancipar | m (pl. N grancipari) zool. isto što grancipol (i ista etim.). Počem jesu grancipari. Kal-a (1789) 35. |
| grancipol | m tal. granciporro; zool. morski pauk,Maja squinado Rond; usp. grancipar, grancipor. B (s. v. pagrus; rak 5). |
| grancipor | m (pl. N grancipori) zool. isto što grancipol (i ista etim.). Vendar vu morju vsakojački raki nahajaju se: grancipori, kamenasti raki. Gašp III, 499. |
| grančica | f (pl. I grančicami) dem. od grana1 1; mala grana, grančica; usp. granica1, sveržica, vejka. Po letu kinčila je [Genovefa] ńega [križ] z loznem cvetičem, po zimi pako z jelovemi, borovičnemi i drugemi grančicami. Mat gen 44. |
| grand | (pl. D grandi) lat. grandis; visoki dostojanstvenik, plemić. Stari je jedini madžarskom grandi pljunul v oko kak se šika bandi. Krl 127. |
| granek | |
| granica1 | |
| granica2 | f (sg. N granica, pl. G -ih, A -e, L -ah) zemljište ili linija koja odvaja dvije različite države, pokrajine, imanja i dr., granica. Mora se vsaki prek granicih putuvati hotejuči … z pašušem obskerbeti. Odsel 8. |
| graničar | m (sg. N graničar, pl. N -i, G -ov) vojnik koji služi na državnoj granici, graničar. Nut kak graničarov v suzah oko plava! Št noč 11. Regnikolarni klatež pokojneh domorocov, perkelta, filekov, izborneh gombocov … graničari, janičari, kancelisti. Krl 122. |
| graničarski | adj. (sg. N m. graničarski, pl. G f. -ih) koji se odnosi na graničare, graničarski. I vre zbogom ostaj graničarski sine! Št noč 14. |