Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

gratulant

m (pl. N gratulanti) etim. v. gratulacija; čestitar. Tu je cvet i tu smo fanti, samo vrući gratulanti. Vidr jel 85.

gratulerańe

n (sg. G gratulerańa) gl. im. od gratulerati; čestitanje. Kartic oveh je to odlučeńe da vsakoga i sledńega koj takovu imel bude prot' vsakomu od gratulerańa k Novomu letu oslobağaju. Ogl sir 1.

gratulerati

impf. (inf. gratulerat; prez. sg. 1. gratuleram; pridj. akt. pl. m. gratulerali) etim. v. gratulacija; čestitati; usp. gratulirati. Meni bi … drago bilo da bi oni k ńihovomu stricu odišli i ńemu naroğeni dan gratulerali. Nazlob 30 b.

gratulirati

impf. etim. v. gratulacija; isto što gratulerati. Hoče mi po ńem Sviličič štacunar gratulirati. Tamburl 78.

gravamina

n pl. lat. gravamen; teškoće, tereti, tegobe. Iz Požuna … urbarialska pitańa … jesu danas dokončana a zatim gravamina (tegobe, poteščice) napervovzeta. Nov horv 177 a.

gravelingenski

adj. koji se odnosi na Gravelingu, grad u Flandriji. Gravelingenski magištratuš dozval je iz Andomara varaša našega jednoga navučitela. Mul pos 22.

grb

m (sg. G gerba, A gerb, L garbu, pl. I gerbi, -i) grb. Kraļ bavarski … bavarski gerb … premeńa i na mesto ńega novoga upeļiva. Nov horv 351. Grof Keglevič … na garbu nosi čarnega kukmača. Krl 36.

grba

f (sg. N gerba, garba, A gerbu, pl. N -e) grba.
1. izbočenje, izbočina, iskrivljenje. H (s. v. ), B (s. v.  curvamen, gibbus; gerba, garba s uputom na gerba).
2. grba u čovjeka na hrptu; usp. goba1, pukla, pukļa. B (s. v.  gibba … pukļa … gerba, gibbus … pukļa … gerba … tak na persah kak na herbtu;  gerba), J (s. v.  gibba … gerba na herbtu … pukļa). Bil [je Ezopuš] … jako nespodoben ar je imal … na herbtu veliku gerbu. Krist bas I.
3. isto što hrga 1. b. J (s. v.  abnodo … herge … fručke … gerbe iz drevja ali tersja odsekavam … kleštrim … snažim).

grbast

adj. (sg. N m. gerbast).
1. isto što grbav. J (s. v.  gibber … gerbav … gerbast … pukļast).
2. hrapav, neravan. J (s. v.   ostreatus).

grbav

adj. (sg. N m. gërbav, gerbav, f. -a, n. -o, G m. -oga, A m. -oga, n. -o, f. -u, pl. N m. -i, A f. -e; komp. sg. N m. -eši) koji ima grbu (v. grba 2), neravan, kriv, savijen, grbav; usp. grbast, jarugast, puklast, puklav, pukļast, pukļav. H (s. v.   gerbavec),  B (s. v.  catabathmus, curvatus, curvesco, curvus … gërbav … gërbava … gërbavo … zvit … slučen … slukav … kriv … sagńen, gibber … pukļav … hergav … gerbav, pravus, procurvus, salebrosus;  gerbav), J (s. v.  curvus, gibber … gerbav … gerbast … pukļast, rugosus), P (s. v.  scrutarius … starežar … tergovec zločestit koi terguje i prodava male vrednosti parteku kakti jesu podkove zlizane … čavli herğavi i gerbavi …obutejl razderta etc. 269), X (s. v.   curvus).  Bila [je divojka] … v herbtu napre i nazad gerbava. Šim prod 49. Nikakovo drugo drevo vseči ni slobodno, nego neplodno, gerbavo, suho, na kle ležeče. VZA 14, 112. Prijeti [se] imaju … takovi koji malo gerbave noge imaju. Vojn 3.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU