Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

grčańek

n (sg. N gerčańek) usp. cev 5, grkļan, jabučica 2.
1. dušnik, trahea. B (s. v.   curculio;   gerčańek).
2. nije jasno što upravo znači; može biti što i pod 1., ali uz to i jednjak, grlo i vrat uopće. H (s. v. ), B (s. v.  clidium, gula, jugulus, rumen;  jabučica), J (s. v.   gurgulio).  I gerčańek mal ne prereza. Habd ad 744.
3. grlić, grlo, vrat (u mjehura, posude ); usp. grčanek. B (s. v.  collum, retorta;  mehur).

Grčič

m (sg. N Gerčič) dem. od Grk. J (s. v.   Graeculus).

grčki1

adj. (sg. N m. gerčki, gërčkoga, grčki Popevke 199, f. gerčka, n. -o, G m. -oga, -a, f. -e, D m. -u, A m. -a, -i, f. -u, n. -o, L m. -om, -em, f. -i, -e, I m. -em, -im) Mul šk 337, Prav pis 2, grčkem VDA 11, 234, pl. N m. gerčki, f. -e, n. -a, G m. f. -ih, A m. f. -e, I m. -imi, f. -ami) grčki.
1. koji se odnosi na Grčku, na Grke; usp. grečki. H (s. v. ), B (s. v.  abas … kraļa gerčkoga sin, amineum, Attica, barbo … slovenskom i horvatskom orsagu govore da je riba som … gerčki pak jezik … triglu imenuje, cappa … puštuba … slovo ili litera jedna gërčkoga jezika tak se zove … a mi k imenujemo ju, diabathra, Graecus, graecanicus, jota, kappa … ime slova gerčkoga koje tuliko zlamenuje kuliko pri nas slovo k, lambdoides … lubańe glavne odzada šev na spodobu gerčkoga slova x, obelaea, pertaedet, semigraecus;  gerčki), J (s. v.  doricus, semigraecus). Gerčkim i diačkim jezikom zrok [je] napisan. Vram post A, 90. Jednim jezikom valuju gerčki navučiteli. Nadaž 135. Navarni, Napuļu od Romanie i vnoga ostala gerčka mesta Benetčani od Turak vzeli su. Vitez raf 214. Nepristojna je bila prisega za gerčke kraļe … da budu vsigdar istinu govorili. Krist žit I, 299.
2. (m.)u im. službi:grčki grčki jezik. B (s. v.  verto … preobračam … tolmačim … preobernuti iz gerčkoga na dijačko). Negvo ime vu židovskom to znamenuje kaj vu gerčkom Dydimus, to je dvojek. Krist ap 17.
3. rlg. pravoslavni. B (s. v.   assisterium).  Serbli i Bolgari … gerčku bludnost nasleduju. Perg 211. S. Zacharias aldovnik … čteje se … vu gerčkom kalendaru dan 6 malomašńaka. Gašp III, 698. Zapovedal mu je [car] da naj celoj vojski nazvesti da se vu gerčkem dnevniku veliki post za buduči dan nazvestča. Danica (1839) 68.
4. u im. službi (f.):grčka bot. lubenica,Citrullus vulgaris; usp. grčki1 5. H (s. v. ), B (s. v.   melo;  gerčka lubenica), J (s. v.   anguria),  P (s. v.  pepo anguria 582). Die Wassermelone, ova gerčka. Mat gram 23.
5. u svezama grčka cirkva v. cirkva; grčka dińa bot. isto što grčki14. J (s. v.   melopepo).  Žito je od narave suho i hladno, zato vu ńem dobro čuva se divjačina, gerčke dińe, jajca i spodobna. St kol (1819) 192; grčka metica bot. turska metvica,Tanacetum balsamita; usp. devica 2. P (s. v.  costus hortensis 600); grčka noga, grčki sežejn mjera za duljinu. P (s. v.  orgya … sežejn gerčki … ima šest nog gerčkih … 681); grčka zemļa, ~ orsag, grčko ladańe Grčka. H (s. v. ), B (s. v.  Abaris … ime stanovitoga Scite kojega strela iz gërčkoga orsaga tja vu Scitiu je zaletela; gerčka zemļa), J (s. v.  Graecia, Hellas). Šolon … i Periander mudri gerčkoga orsaga vezda jesu bili. Vram kron 10. Povernuli se jesu zopet nazad vu gerčki orsag Slovenci. Vitez raf 49. Sveti Dionisius vu … navukov gnezdu gerčkoga orsaga varašu Atheni najrazumneši [je] mudroznanec. Krist žit 71. Bil je remeta jeden v gerčke zemļe. Habd zerc 47. Odpravil se je [s. Andraš] vu Gerčku zemļu. Švag I, 9. Stara navada Gerkov lagati … je bila vse versti stališa, spola i dobe ļudi vu gerčki zemļi prevzela. Krist žit I, 299. Sveta Margareta … [je] vu Antiokenskom gerčkoga ladańa varašu na ov svet roğena. Gašp III, 101; grčka smola prema tumačenju uz jedinu potvrdu »smola za gusle«, vjerojatno kolofonij. B (s. v.  pix … gerčka smola); grčki orsag v. grčka zemļa; grčki sežejn v. grčka noga; grčki zakon pravoslavna vjeroispovijest; istočni obred. J (s. v.   graecatio).  Klošter Marča zvani za katolike gerčkoga zakona z rimskum cirkvum zjedińene negda [bil je] podigńen. Prid kron 47. Vu hervatski zemļi mnogi iztočne cirkve ili gerčkoga zakona nasledniki … svoje svetke poleg julianskoga kolendara vodiju. St kol (1866) 11.

grčki2

adv. (gerčki, grčki Brez al 18)samostalno i u svezi po ~ grčki; na grčki način; grčkim jezikom. H (s. v. ), B (s. v.   graecisso;   gerčki), J (s. v.   graece).  [Dete] neki Ježuša, a mi gerčki Krištuša imenujemo. Habd zerc 58. Na križu diački, gerčki i židovski bilo je napisano. Mul pos 948. Kad je [Januš Panonski] govoril diački vu Rimu varašu, kada gerčki sredi Athene, roğenoga bi rekel. Mikl izb 75. Po horvatski, kroatisch – po gerčki, griechisch. Krist gram 117.

grčkin

adj. (sg. G n. gerčkinoga) lubeničin v. grčki1 4. Dinskoga i gerčkinoga semena vzemi. Hiž kniž 169.

grčliv

adj. (sg. A n. gerčlivo) koji se odnosi na grč; grčevit; usp. grčovit. Isti [betežniki] vu gerčlivo razdražeńe upasti bi mogli. Nar besn 46.

grčovit

adj. (sg. L n. gerčovitom, pl. A n. -a) isto što grčliv. Vu slabeši jakosti pokvarenoga zraka ļudi dobivaju vsakojačka gerčovita znameńa. Sapa 3.

grd

adj. (sg. N m. gerd, gerdi, grdi, f. gerda, n. -o, G m. -oga, D m. grdomu, A m. gerdoga, f. -u, grdu, n. gerdo, L m. -om, I m. -em, pl. f. NA -e; komp. N m. gerdeši, f. -ejša, G m. gerdešega) grd; usp. grden, grdoben, ružen.
1. ružan, gadan, nakazan. B (s. v.  cacos, cantio, deformis, rictus, ruga … sedine i guze gerdoga te čine;  gerd), J (s. v.  abominabilis, deformis, foedus … gerd … merzek … pogan, monstrifer … strahoten … strašen … strahovit … ružen … nepriličen … gerd … gerdoben … spačliv … čuden, turpiculus), X (s. v.   turpis).  Vezda pak bi stara bila, gerda kakti kukuvača. Na ormaru [si je] frkal rep jen veliki i grdi jopec. Matoš vid 55.
2. zao, loš (u moralnom smislu).B (s. v.  baptismus, obscoenus … nečist … sramoten … gerd … pogan;  gerd), J (s. v.   foedus).  Laž je jedna hmańoča gerdejša i malovrednejša od drugeh. Matak I, 52. Kakov gerd prevare način! Lovr ad 75. Preskočil bum plot kak grdi falot. Pav pop 28.
3. 
a. snažan, jak; velik. Dotiral je tak [vetrek] jen grdi oblak. Pav pop 28.
b. fig. muški. Čitao dne 12. aprila 1871 turopolski župan Josipovič grdomu spolu. Građa 8, 396.
4. izr. (biti) v grdom glasu biti ozloglašen, poznat po zlu. Sin bil je v gerdom glasu. Nov horv 405; gledeti z gerdim okom biti zavidan, mrziti. Jedno susedstvo nepriatelsko more vnogo naškoditi, na sva bude tvoja gledalo se dela i posle z gerdem okom. Hiž kniž 69.

grden

adj. (pl. N f. gerdne) isto što grd 1. B (s. v.   sal).

grdeńe

n (sg. N gerdeńe) gl. im. od grditi. J (s. v.   deformatio).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU